Happy hour danas predstavlja ono određeno doba u danu kada kafići i restorani značajno snize cijene pića i tada su uglavnom najviše posjećeni, a to se uglavnom događa između 4 i 8 sati popodne.
Univerzalan i marketinški je ovo naziv prepoznatljiv svima koji potiče ljude da se opuste nakon posla i uživaju u vremenu ze sebe, društvu prijatelja i kolega te se počaste čašom vina, pivom i koktelima bez da pretjerano paze na potrošnju.
Ponekad je nekima to i jedini način opuštanja, jedino vrijeme koju nađu samo za sebe, bez poslovnih i obiteljskih obveza. Djeluje kao savršena intermisija između rada i vraćanja kući i svakodnevici.
Ovakva se posvećenost samima sebi, određivanja vremena za sebe, za opuštanje i svoje društvene potrebe cijeni diljem svijeta, a među poznatijim sličnim principima je i hygge način, danski koncept malih rituala koji usrećuju i koji pokazuje koliko smo napredovali kao društvo i koje smo sve promjene i vrijednosne stavove uveli modernim načinom života.
Sve popularniji hygge način opisuje ono vrijeme (koje je od iznimne važnosti za normalan i zdrav socijalni život) provedeno s ljudima do kojih vam je stalo, bili oni prijatelji, obitelj ili kolege, bilo da se radilo o opuštajućoj večeri, izletu, pa čak i čitanju knjige i posvećenosti vlastitim mislima, danima ‘u ogrtaču’ i sličnim opuštajućim ritualima koji udaljuju čovjeka od stresa svakodnevice, financijskih i sličnih briga i svega što narušava životnu ravnotežu.
Mi nismo izmislili hygge, ali se zato znamo opustiti i cijeniti kvalitetan odmor uz pićence, dobro društvo, smijeh i zabavne razgovore u happy houru.
No, sama povijest ovog svjetski poznatog termina seže dalje nego ste mislili. Shakespeare ga je prvi iskoristio kad je opisivao zabave i slične ‘veselice’ na dvoru kralja Henrya oko 1599. godine. Napisao je: “Zato, moja gospodo, nemojte izostaviti sretan sat / To može pomoći našoj ekspediciji”, misleći pritom kako životna ‘ekspedicija’ ne može proći bez opuštanja i zabave.
Termin se kasnije spominje i u američkoj ratnoj mornarici za vrijeme Drugog svjetskog rata i nadalje kroz 1920te za opisivanje zabava koje su se održavale na brodovima, samo što su u ovom slučaju podrazumijevale mečeve boksa i hrvanja kojima su mornari ‘izbacivali energiju’ nakon dugog vremena provedenog ploveći morskim prostranstvima.
Pojam se lagano počeo koristiti za sve više i više stvari, pa su ga za vrijeme američke prohibicije, zabrane točenja, transporta i konzumiranja alkohola od 1920ih do 1933, koristili za opisivanje onog vremena u kojem bi se ljudi nalazili i potajno se opuštali uz pića prije odlaska na večere u restorane, u kojima je to bilo ilegalno.
Ruku na srce, ovo staro poimanje happy houra nije daleko od hrvatskog ‘zagrijavanja’ prije izlaska van.
Zadnji korak koji je ovaj termin poduzeo da bi se infiltrirao u modernu kulturu dogodio se zahvaljujući jednom članku iz 1959. kojeg je objavio američki Saturday Evening Post pod nazivom “Ljudi koji su progonili rakete”, a opisivao je ljude koji su živjeli i radili na otoku Cape Carnival, točnije, u “Svemirskom centru John F. Kennedy” koji se tamo nalazio, a bio je ključna točka utrke na Mjesec, koju su vodile Sjedinjene Američke Države i bivši SSSR.
Ticao se toga koliko ljudi tamo zarade i koliko potroše na alkohol (zbog dosade na tom udaljenom otoku) pa je u jednoj rečenici, koja je i definirala ovaj termin zauvijek, upozorio: “…Osim onih koji potroše previše tijekom happy houra, a malo ih je takvih, može se vrlo lako i brzo zaraditi novac”.
Od Shakespearea, mornara, prohibicije i svemirskih centara, danas imamo happy hour, vrijeme samo za sebe, koje su si ljudi uzimali od davnih vremena. Zato, za vašu dobrobit, uzdravlje!