Pod nazivom „Glas umjetnika/ I Am the Mouth“ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti mogu se od 19.01.-18.03.2018. vidjeti djela umjetnika vezanih uz srednju i istočnu Europu iz zbirke Art Collectin Telekom (Deutsche Telekom).
Zbirka je utemeljena 2010. i sakupljanjem radova umjetnika sa spomenutog zamljopisnog područja nudi pogled na političke i kulturne prilike „prije“ i „poslije“ rušenja Berlinskog zida (9.11.1989.), dakle prestanka postojanja takozvane Željezne zavjese, odnosno pojava novih država. Izuzetno zanimljiva izložba s obiljem odličnih radova obuhvaća pedesetak umjetnika iz 14 zemalja (uglavnom u spomenutom dijelu Europe) i to su: Albanija, BiH, Bugarska, Gruzija, Hrvatska, Kosovo, Mađarska, Makedonija, Poljska Rumunjska, Slovačka, Srbija, Turska i Ukrajina.
Prema audio-vizualnom radu Agnieszke Polska „I Am the Mouth“ (2014.), u kojem vidimo crveno obojana usta iz kojih izlazi erotizirani glas koji između ostalog kaže: „Ja sam usta koja proizvode valove“, nazvana je cijela izložba (njezin engleski dio naziva), pa je „poetski“ prijevod na hrvatski jezik svojevrsno objašnjenje izložbe. Umjetnički kolektiv „ISTE“(kojeg inicira i vodi Andreja Kulunčić) ponudio je plakate i animaciju kojom pokušava ukazati na nužnost „prihvaćanja različitosti“, kroz jednostavne svakodnevne primjere, kojima smo okruženi i nismo ih dovoljno svjesni.
Mada zamišljen kao svojevrstna ironija, rad Vlade Marteka „Umjetnost nema alternative“ (reakcija na političku uzrečici „Socijalizam nem alaternative“) nastao 1986., danas dobiva , zahvaljujući novom kontekstu, još upečatljiviju poruku. Duhovita i uvijek šarmantno provokativna Vlatka Horvat svojom serijom fotografija „Spomenici „(2018.) pokazuje kako je „lako“ poigrati se „visokim značenjima“: na fotografijama je ruka koja drži „bezvezne“ predmete (komadić cigle, vata, daščica, gumena rukavica i slično) čineći im spomeničko postolje!
Izuzetno je dopadljiva kružna ambijentalna skulptura „Turbo turbo“(2015.) Ize Tarsewicz inspirirana čestičnim akceleratorom (CERN), a „Grupna terapija“ (2016.) Eve Kotakova sastavljena od „stolica s dodacima i produžecima“ djeluje istovremeno atraktivno i zastrašujuće…Vrlo intrigantne fotografije (Igor Grubić, Aneta Grzeszykowska, Petra Feriancova), video projekcije (Roman Ondak, Šuekran Moral), crteži( Marko Tadić), predmeti izvan prvobitnog konteksta (Luka Kedžo) i drugi radovi pokazuju jedno turbulentno razdoblje koje svaki pojedinac proživljava na drugačiji način, vrlo često različit od službene verzije.
Kustosi izložbe su Nathalie Hoyos, Rainald Schumacher i Radmila Iva janković, a objavljene fotografije je snimio Boris Cvjetanović.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti