Donna Vekić jedna je od najperspektivnijih hrvatski tenisačkih zvijezda, koja osvaja svojim ambicioznim duhom, što dokazuje već od svoje šeste godine kada je počela trenirati tenis. U svojoj 15 godini života, 2011. godine, osvojila je juniorsko prvenstvo Hrvatske i već od tada niže samo uspjehe. Za hrvatsku je Fed Cup reprezentaciju debitirala u veljači 2012. godine, a mlada i prelijepa Osječanka osvojila je i 100.000 dolara vrijedan ITF-ov turnir, u 2016. godini,svladavši Španjolku Saru Sorribes Tormo. U kraćem intervjuu otkrila nam je koji su joj najdraži rituali i koje si je ciljeve postavila u budućnosti.
W: Na koji način je obitelj odigrala ulogu u vašem uspjehu?
Cijela mi je obitelj velika potpora od početka do danas. Bez njihove podrške ništa od ovoga ne bi bilo moguće.
W: Kako usklađujete putovanja, treninge i ostale aktivnosti koje imate?
Nije lagano. Stalno sam na putu, a ono malo vremena kad sam kod kuće, ima me na sve strane. Trudim sve uskladiti kako bih imala vremena za obitelj i prijatelje, a da ne zanemarim teniske obveze.
W: Imate li svoje male rituale koje obavljate prije ili tijekom meča?
Prije sam uvijek jela isto jelo tijekom cijeloga tjedna, ali to više ne radim uvijek. Sad imam više malih rituala, npr. zagrijavanje prije meča, slušanje glazbe…
W: Koje ciljeve ste postavili pred sebe?
Uvijek sam imala visoke ciljeve. Oduvijek mi je cilj bio da budem broj 1, ali sve više shvaćam koliko je to zapravo teško i što je sve za to potrebno.
W: Na koji način održavate formu?
Treningom, ha,ha… Prošli sam tjedan bila na odmoru, no čak sam i onda morala do fitnessa kako se tijelo ne bi previše opustilo.
W: Tko vam se iz teniskog svijeta, igrač ili igračica, najviše sviđa po stilu i karakteru?
Nemam nekoga posebnog. Svi koji su u vrhu tenisa i sporta općenito, na neki su mi način inspiracija. Biti u vrhu iznimno je teško i za taj je uspjeh potrebno mnogo toga žrtvovati.
W: Na kakvim terenima se osjećate najbolje?
Na travi i srednje brzom betonskom terenu. Te podloge najviše odgovaraju mojoj brzoj igri.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Donna Vekić