Glumci i predstava u cjelini najčešći su utisci koje publika odnosi iz kazališta, ujedno zaboravljajući (nehotice ali često) važnost svakog segmenta pri nastajanju cjeline.
Sigurna sam da bi promišljene izložbe mogle osvijestiti vizualni doprinos predstavi, ne samo pomoću fotografija iz predstava, nego preko maketa, skica i kostima, pa sam prije obilaska, takvom smatrala izložbu „Skice za kostime“ Katarine Radošević Galić u zagrebačkoj Galeriji „Modulor“ Centra za kulturu Trešnjevka (8.-25. 4. 2025.).
Mada je autorica radove nazvala skicama, oni su, kako piše Elizabeta Wagner, dojmom bliže slikarstvu: „Primarna funkcija Katarininih slika izrađenih akrilom na ljepenci, ponekad s elementima kolaža ili asamblaža, vezana je uz proces izrade kostima, ali nadilazi svoju tehničku ulogu i ostvaruje se kao vizualno bogata kompozicija puna slikarske slobode.
Katarina istražuje suodnos forme, boje i pokreta, oslanjajući se na raznovrsne slikarske utjecaje.“
Pravi je trenutak da se istakne raznoliko obrazovanje Katarine Radošević Galić (1973.) koje uključuje Osnovnu školu za balet i ritmiku i pohađanje satova glume u ZKM-u kod Zvjezdane Ladike, završeni Odjel arhitekture ŠPUD i TTF (što ju je odvelo u svijet kostimografije) te boravak u Beču kod jedinstvenog slikara Hundertwassera.
Bečko iskustvo se očituje u načinu korištenja linije (a ne u, možda očekivanoj, iskričavoj boji) tako da položaji tijela i izrazi lica likova (na stranu što se često radi o nesretnim sudbinama) neobično asociraju na one sa Schieleovih slika.
Osim prikaza velike grupe ljudi na skici uz predstavu „Cyrano de Bergerac“ Edmonda Rostanda (HNK Osijek, 2005.), većina radova prikazuje manji broj osoba pa intenzivnije dolaze do izražaja njihove osobnosti i odnosi (uz tekstove koji opisuju lik, atmosferu, repliku ili uputu).
Zanimljivo je da na ovoj izložbi kojom je pokriveno oko dva desetljeća autoričina djelovanja, ne preteže zastupljenost skica za kostime u predstavama za „velika“ nacionalna kazališta poput Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, HNK Ivana pl Zajca u Rijeci (gdje često surađuje s koreografom Stašom Zurovcem) ili SNG Maribor u odnosu na predstave za zagrebačka „mala“ kazališta poput Dječjeg kazališta Dubrava ili Dramskog studija slijepih i slabovidnih „Novi život“.
Valja reći da ovo nije prva izložba skica za kostime Radošević Galić, ali na ovoj su uključene i nedavne predstave („Jom Kipur ili pomirenje“, HNK Osijek, 2023.) čime su moguće usporedbe unutar prepoznatljivog likovnog jezika.
Moram priznati, da se na izložbi nisam ni pokušavala sjetiti kako su izgledali u konačnici kostimi čiji je početak bio na ovim kartonima , jer su mi skice, preciznije rečeno slike, bile sasvim dovoljne.
Fotografije: Renato Pozaić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti