Jedno od zanimljivih putovanja koje me osobno jako veselilo bio je posjet Vižinadi, točnije istarskom mjestu Bajkini.

U ovim dugim ljetnim danima odlučili sam se za posjetu prekrasnoj Istri, a za sve one koji ne znaju moram napomenuti da se tamo nalazi vinarija Rossi koja osim 130-godišnje tradicije i postojanja stvara vrhunska vina.

Ova savršena vina svakako preporučujemo isprobati i kušati njihove sočne okuse ukoliko vas put ponese prema ovim krajevima Hrvatske.

Osim izuzetne ljubaznosti domaćina, najviše me impresionirala priča najstarijeg člana obitelji Federica Rossija koji nam je u ugodnom razgovori ispričao sve detalje iz svoje mladosti i kako je zapravo sve krenulo, a najbolji dio slijedi kada kažem da su djedovu tradiciju ponosno nastavili otac Marino Rossi, majka Ines te braća Filip, Marko i Luka.

Kako je krenula priča vinarije Rossi?

Prilikom dolaska u vinariju Rossi koja je bila pomno i brižno organizirana od strane vinskih stručnjaka Silvije Munde i Tomislava Stiplošeka iz Udruge za kulturu stola G.E.T. Report stigli smo u Istru, imala sam jedinstvenu i posebnu priliku upoznati legendarnu obitelj Rossi, prošetati kroz samo vinariju gdje se odvija proizvodnja vina te poslušati priču o povijesti nastanka vinarije.

Divna dobrodošlica koju su nam domaćini velikog srca priredili potpuno su me oduševli posebice zbog odlične edukacije kroz koju smo imali priliku naučiti i vidjeti nešto novo, a potpuno su me fascinirala i braća Rossi koji požrtvovno i brižno rade ovaj posao kako bi nastavili tradiciju svojih predaka.

Osim što su pametni, vrijedni i marljivi moram reći da zaista mogu biti pravi primjer svim mlađim generacijama.

Kako su nam rekli naši domaćini sam početak stvaranje vinarije nije bio nimalo lagan, a započeo je davne 1885.godine kada je uslijedila kupnja prvog vinograda.

Uz mnogo žrtve, truda, želje i volje za radom danas se vinarija Rossi može pohvaliti na da je njihova borba imala smisla te da se proizvodnja, plasiranje i razvoj vinarije odvija na pozitivan i uspješan način.

Prilikom dolaska u vinariju Rossi imali smo priliku vidjeti gdje se proizvode vrhunska vina i destilati, a mlada braća Rossi odvela su nas na teren gdje su nam veselog srca pokazali svoje nove vinograde i nasada na kojima planiraju sadnju i neke nove projekte.

Da bih zaokružila cijelu ovu priču moram skrenuti pažnju da ovakva obiteljska priča ne bi bila toliko zanimljiva da nema sloge u obitelji, koje kod obitelji Rossi nimalo ne nedostaje, ali i vrijednih te marljivih ruku koje rade od jutra do navečer u nastojanju da svoj dobar posao razviju u još bolji.

Svaki član obitelji zadužen je za svoj dio posla što je sasvim i logično, a svatko se primio onoga dijela koji mu najbolje odgovara kako bi se svake godine skočilo na stepenicu više u vinskom svijetu.

Složna braća uspješno grade vinariju Rossi

Osim lijepe i fine dobrodošlice koju su nam poželjeli svi članovi obitelji, govorničku palicu preuzeo je najstariji sin Luka Rossi koji je u vinariji zadužen za marketing i distribuciju, a završio je studij vinogradarstva u Poreču.

Tu je i Marko koji je na trećoj godini fakulteta shvatio da ga zapravo zanima vinogradarstvo te se žarkom željom priključio kao dodatna snaga svojoj obitelji jer kako on kaže: „vinogradi su moja istinska ljubav“.

Najmlađi član obitelji, Filip Rossi, jedan je od najmlađih somelijera u Hrvatskoj. Svatko radi svoj dio posla iako u kriznim situacijama svi sve rade, a glavu riječ u svemu ima otac Marino Rossi kao i djed Federico Rossi koji me osvojio svojim toplim pričama i šarmom.

Djed Federico Rossi i njegova priča

Osoba koja me oduševila bio je djed Federico Rossi, jednostavan i pristupačan čovjek u čijim sam pričama o nastanku vinarije uživala. Rekla bih čak da mi je bila izuzetna čast upoznati čovjeka koji je u svojim vinogradima aktivan na dnevnoj bazi iako broji 90 godina te pomaže mladim članovima obitelji svojim dugogodišnjim iskustvom i savjetima.

Upravo iz tog spleta ljubavi prema vinu, znanju i iskustvu vinarija Rossi stvara širok asortiman vrhunskih vina, odličnh destilata i ostali proizvodia o kojima ćemo nešto kasnije spomenuti malo više riječi.

Obiteljska filozofija nalaže da se vina rade u vinogradima

Okretni Luka Rossi nam je rekao da se godišnje u vinariji Rossi proizvede između 100 000 litara vina, a već kratak obilazak odaje dojam velikog, uredno posloženog i sterilnog prostora u kojeg se ulaže puno truda, znanja, ali i novaca kako bi kvaliteta svakim danom bila sve bolja.

Vinarija Rossi raspolaže s oko 70 000 čokota što se zapravo pokazalo kao odličan potez za kupažiranja. Kada smo Luku pitali zašto odgovorio nam je sljedeće: „ Pa upravo u tim kupažama uspijevamo zadržati isti nivo kvalitete vina kako u vinima ne bi bilo nikakvih oscilacija.

Nama je važno mišljenje korisnika i istinskog srca želimo da ljubitelji naših vina dobiju točno ono što očekuju tako da se maksimalno trudimo da sve što radimo i opravdamo.“

Budući da je ovo obiteljska vinarija put prema uspjehu bio je teži i duži no zato se pokazao bolji i isplativiji. 2002. godine svoja su vina izvozili u Sloveniju i Italiju, a te iste godine započela je i prodaja u Hrvatskoj.

Luka Rossi zadužen za marketing vinarije Rossi ima i odlične govorničke sposobnosti jer me izuzetno zainteresirao kako bi shvatila da svako vino ima neku svoju posebnu priču.

Vinarija Rossi uglavnom se bazira na autohtonim istarskim vrstama, a primarna je Malvazija Istarska, Cabernet sauvignon, Merlot, Muškat žuti, Chardonnay, ali i Pinot crni.

Ono što me ostavilo bez daha priča je o Malvaziji Templara koja je karakteristična po tome što se dobiva iz loza koje su stare između 50-150 godina. No nije bez razloga Malvazija Templara posebna.

Naime, Malvazija Templara 2016. godine proglašena je kao najbolje hrvatsko vino na IWC-u na koje je obitelj Rossi itekako ponosna. To im je dalo još više motivacije i volje za rad kao i stvaranje sve boljih vina i destilata.

Ova vinarija odnedavno je bogatija i za vinograd na lokaciji Santa Lucia čija se kupnja dogodila vrlo brzo, a sada sa sigurnošću može reći da je to jedan od boljih poteza koji su napravili u vrlo kratkom vremenu.

Položaj vinograda je odličan za istarsku malvaziju koju sunce obasjava po cijele dane. Osim navedene lokacije obitelj Rossi posjeduje i vinograde na mnogim drugim mjestima.

Vrhunska vina Rossi u konobi Morgan

Kako bi kraj naše posjete završio vrhunski domaćini su me odveli u konobu Morgan, smještenu u Brtonigli, iz koje se pruža savršen pogled koji osvaja. Iskusili smo vrhunske kulinarske specijalitete koji su se savršeno sljubljivali s vinima vinarije Rossi.

Kombinacije jela koje smo sljubljivali s vinima vinarije Rossi:
• Uz juhu od komorača isprobali smo svježe vino pod nazivom Rossi Malvazija 2018.
• Uz batut od angusa ili ti goveđi tartar te muštarde od paprike, tune, peršina i naranče konzumirali smo Chardonnay
• Kako bi guščja jetra s medom i marelicom bila slasnija poslužili su nam Malvaziju Templaru
• Teleći odrezak s njokima od buće konzumirali smo uz savjete našeg domaćina s crvenim Moro Cuvéeom
• Desert od crostata od skute i kruške isprobali smo uz Rossi Muškat žuti
• Cheesecake s divljim jagodama bilo nam je posluženo uz Rosé

Kao kraj ove divne istarske avanture bilo je degustacija s ostalim proizvodima koje nam nudi vinarija Rossi ili kako sam već na početku teksta napomenula, njihovih destilata.

Isprobali smo njihovo novo piće pelinkovac Epulon, Nostromo Gin, Šovran XO (extra old) brandy, Malvaziju istarsku, medenicu, Bisku i Travaricu.

Za proizvodnju i samu ideju vinjaka Šovrana XO zaslužna je majka braće Rossi koja je ujedno i inženjer vinarstva. Kako nam je rekao Luka: „Tajne sastojaka vam još uvijek ne smijemo otkriti no to je svakako jedan od posebnih vinjaka“.

Što drugo mogu reći osim pohvaliti ugodne i ljubazne domaćine i preporučiti ih kao sljedeću destinaciju ako vas put odvede u istarske krajeve.

Autor: Marina Jakšić

Otok Rab i njegova stara gradska jezgra krajem kolovoza na pet dana postat će idealno odredište za sve one koje želja za istraživanjem novih mjesta, priča i okusa ne napušta ni tijekom vrućih ljetnih mjeseci.

Prvo izdanje Rab Film Festivala – festivala istraživačkog igranog i dokumentarnog filma (RAFF) od 23. do 27. kolovoza, na nekoliko gradskih lokacija, predvođenih šarmantnim ljetnim open-air kinom, ponudit će niz sadržaja za one koji vole kulturno aktivan odmor.

Posjetitelji će tako imati priliku pogledati odabir društveno relevantnih igranih i dokumentarnih filmova u kojima se istražuju aktualni globalni i lokalni problemi, poslušati koncerte Urbana & 4, Zdenke Kovačiček, Nipplepeople, Detour i Elementala i napraviti prvi korak u upoznavanju nedovoljno poznate rapske gastronomske ponude.

Bogat filmski program na “morsko” platno donosi niz iznenađenja s aktualnih svjetskih filmskih festivala, a zahvaljujući parterstvu sa Sarajevo Film Festivalom na RAFF-u će biti prikazan njegov pobjednički film.

U svojoj završnici, RAFF će publici ponuditi jedno sasvim drugačije i novo iskustvo konzumacije kulturnih sadržaja. Riječ je o programu RAFF Seaplex “Kaich”, jedinstvenom u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe, koji posjetitelje poziva da projekciju zatvaranja i koncert podno gradskih zidina prate s barke ili kaića u vlastitom ili festivalskom aranžmanu.

Uz dopuštenje: Vitamin C (sve fotografije)

Old Pilot’s Gin, hrvatski craft gin proizveden korištenjem isključivo hrvatskih biljaka Mediterana i kontinentalnog dijela Hrvatske, proglašen je najboljim na svijetu, i to na najprestižnijem svjetskom natjecanju IWSC. Njihov veliki svjetski uspjeh čini još većim činjenica da je ovo prvi put, da je na ovako važnom natjecanju, pobjedu nadmoćno odnio jedan hrvatski proizvod.

International World Spirit Competition (IWSC) jedno je od najvećih svjetskih natjecanja u kvaliteti vina i destilata, a osnovano je 1969. Svjetski proizvođači vina i destilata prijavljuju svoje najbolje proizvode svake godine kako bi ih ocijenili najbolji suci na svijetu, svaki prema svojoj specijalnosti (crna vina, whiskey, gin, rum, …). Svaki proizvođač prijavljuje svoj proizvod u “kategoriju” u kojoj se isto natječe (npr. Single Malt Whiskey, Vodka, London Dry Gin, Contemporary Gin, ….).

Natjecanje se odvija “na slijepo” i suci ne znaju tko je piće proizveo niti kako se isto zove. Svaki sudac boduje proizvod te ukupni broj bodova predstavlja krajnju ocjenu/nagradu. Suci su najpoznatija imena industrije pića, vodeći Master Distillers (glavni destileri) najpoznatijih svjetskih brandova. Sve ZLATNE medalje (koju je dobio i Old Pilot’s Gin) idu na još jednu evaluaciju od tzv. “Judging Committee” koji još jednom potvrđuje ili odbacuje ZLATNU medalju. Sve ZLATNE medalje idu u posebni dio natjecanja i među njima se bira “pobjednik kategorije” tj. “najbolji od najboljih”.

Taj proizvod dobiva titulu “IWSC Trophy” i predstavlja najbolji proizvod u kategoriji te godine. Trofej se dodjeljuje samo jednom proizvodu za tu godinu. Ove godine je titulu “najboljeg London Dry Gina na svijetu” – IWSC 2019 Trophy – London Dry Gin dobio Old Pilot’s Gin. Nije prvi put da hrvatski proizvođači sudjeluju na ovom natjecanju sa svojim vinima i destilatima, ali je ovo prvi put u povijesti da je titulu najboljeg destilata u nekoj kategoriji osvojio proizvod iz Hrvatske. Priznanje je utoliko veliko jer je hrvatski gin pobijedio, usred Londona, sve ostale svjetske proizvođače London Dry kategorije, a u natjecanju je sudjelovalo 800 svjetskih brandova gina.

Na svijetu su 2 takva natjecanja koja se međusobno nadmeću u ekskluzivnosti, kvaliteti sudaca, najpoznatijim imenima na svjetskoj sceni pića: International World Spirit Competition (IWSC) i San Francisco World Spirit Competition (SFWSC). Oba natjecanja nazivaju se još i “Oscar industrije pića”. Zanimljiva je i činjenica da je Old Pilot’s osvojio „oba Oscara“, odnosno zlatne medalje na dva najznačajnija natjecanja, uz brojne druge nagrade i priznanja.

A sreću i ponos nakon dobivanja ovako važne nagrade nisu krili Hrvoje Bušić i Tomislav Anadolac, dvojac koji stoji iza Old Pilot’s priče: „Već dva dana skačemo od sreće i ne skidamo osmijeh sa lica. Nadali smo se nagradi ali bismo lagali kada bismo rekli da ćemo osvojiti titulu “najboljeg gina na svijetu”. Mislim da to u današnjoj konkurenciji i veličini tržišta nitko ne može “znati” ili “očekivati”.

Izuzetno smo sretni da smo osvojili ZLATNU medalju na dva najvažnija i najprestižnija svjetska natjecanja na svijetu (Oscars for Boose) i time pokazali da se sa predanošću, znanjem, ljubavlju i strašću mogu postići vrhunski, svjetski rezultati pa čak i u Hrvatskoj. Neizmjerno smo zahvalni svima koji su, na našem samom početku, vjerovali u nas, podržavali nas i gurali naprijed (i vi ste među njima). Nagrade nam pokazuju da smo na dobrom putu i ohrabruju nas u razvijanju novih proizvoda.

Sretni smo što nam se otvaraju vrata svjetskog tržišta i nadamo se zdravom rastu i izvozu prvo u EU a zatim i na druge kontinente. Već imamo pozive za suradnju iz USA, Kanade, Australije, Danske, Njemačke, … Ovu nagradu smatramo zajedničkim, hrvatskim uspjehom jer bez naših travara i OPG-ova koji su nam osigurali kvalitetnu sirovinu za proizvodnju, tvrtki partnera ali i podrške administracije i Ministarstava RH sve ovo ne bi bilo moguće“.

Ova dvojica pilota (otud i simboličan naziv Old Pilot’s Gin) oduvijek su bili zaljubljenici u destilate, stoga su prije nekoliko godina hrabro krenuli u ovaj pothvat. Kako bi bili sigurni da će proizvesti zaista sjajan proizvod, Hrvoje je na početku same priče otišao na školovanje u Nizozemsku, koja je upravo kolijevka gina, gdje je postao certificirani destiler.

Posebnost njihovog premium gina leži u činjenici da je u potpunosti napravljen od najkvalitetnijih hrvatskih sastojaka, kao što su lavanda s Hvara, borovica iz Otočca, anđelika iz Like, naranča iz Opuzena, list masline s Biokova i kadulja s Velebita. Prilikom proizvodnje prvo rade ekstrakte navedenih aroma, koje sami proizvode u svojoj destileriji te ih potom destiliraju i pretvaraju u vrhunski premium gin.

Cjelokupan proces odlikuje njihov ručni rad, od spomenute destilacije preko odležavanja, punjenja do etiketiranja i zatvaranja voskom. Najbolji svjetski gin i dalje marljivo proizvode u maloj hi-tech destileriji na Rudešu, opremljenom iStill tehnologijom, koja trenutno predstavlja revoluciju i inovaciju u tehnologiji proizvodnje destilata.

Ova nevjerojatna i inspirativna priča dokaz je kako, uz puno rada, truda, volje i ljubavi, rezultat zasigurno neće izostati. Veliki svjetski uspjeh malog proizvođača uspjeh je cijele Hrvatske. Dečki iz Old Pilot’s Gina najavljuju neke nove i uzbudljive projekte u vrlo bliskoj budućnosti, za koje već predviđamo odličan uspjeh.

Više o Old Pilot’s Ginu, kao i mjestima na kojima se može nabaviti, doznajte na: https://duh-u-boci.com/

Uz dopuštenje: PR365
Fotografije: Dean Zulić

Loparska noć – povratak korijenima manifestacija je koja već 13 godina privlači na tisuće posjetitelja, a ove će godine u ponedjeljak, 12. kolovoza 2019. s početkom u 20 sati u Luci Lopar okupljenima prikazati kako su nekada živjeli Loparani.

Više od 130 kostimiranih protagonista zanimljivim radionicama, predstavama i prezentacijom starih zanata građane i posjetitelje Općine Lopar na jedan će dan vratiti u povijest ovoga mjesta.

Turističko-baštinska manifestacija postala je tradicija Lopara koja predstavlja zaboravljene zanate i alate te tako mlađim generacijama kao i brojnim turistima i posjetiteljima prenosi tradicijske običaje ovog kvarnerskog mjesta.
„Loparska noć poseban je događaj za našu Općinu i građane, a vjerujem i za posjetitelje.

Ulažemo u razvoj Lopara, brinemo za okoliš i nastojimo što više napredovati na svim područjima, no nikako ne smijemo zaboraviti naše korijene i običaje. Zato i postoji ova manifestacija – da svi posjetitelji na trenutak dožive našu tradiciju i kako se živjelo nekad, a na nama je da ju njegujemo i prenosimo na generacije“, istaknuo je Marin Mušćo, direktor Turističke zajednice Općine Lopar.

Organizatori su pripremili bogat program pa će tako svi posjetitelji moći naučiti kako se preša grožđe, kleše kamen, krpa mreža, melje žito žrnima, pravi salsa od pumidora, vjenčići od smokava i sve ostale loparske običaje. Poseban će doživljaj zasigurno pružiti i lokalni ribari koji će na plaži Mel upriličiti tradicionalni ribolov mrežom pregačom, odnosno pokazati kako se nekada lovila riba.

Uz to, okupljeni će moći uživati u domaćim autohtonim proizvodima lokalnih udruga i OPG-ova kao i bogatoj gastronomskoj ponudi koju je pripremio Imperial d.o.o.

Vrhunac Loparske noći je ispraćaj sv. Marina, kamenoklesara koji je osnovao Republiku San Marino, a koji je po legendi rođen upravo u Loparu. Loparani se njime iznimno ponose, a i danas se smatra jednim od zaštitnika Lopara. Nakon ispraćaja slijedi vatromet, a posjetitelje će do dugo u noć na pozornici zabavljati grupa Saturnus.

Loparsku noć organiziraju Turistička zajednice Općine Lopar i Centar za kulturu Lopar uz pomoć Općine Lopar, pojedinaca i udruga s područja Lopara te sponzora Valamar Riviere d.d., Jamnice d.d. i Karlovačke pivovare d.o.o.
Više o manifestaciji Loparska noć – povratak korijenima možete pronaći na službenoj web stranici Turističke zajednice Općine Lopar.

Uz dopuštenje: 404 (sve fotografije)

Tim Fat Buryats više ili manje uspješno gotovo tjedan dana jezdi Namibijom, kao prvom zahtjevnijom zemljom Put Foot relija na jugu Afrike. Put Foot nije natjecateljskog karaktera, ali ga mi iz Buryata shvaćamo vrlo ozbiljno.

Uz dežurnog fotografa, putopisca i influensera Olega Maštruka, tu je i profesionalni vozač relija Marin Frčko, koji iza sebe ima dva finiša na legendarnom reliju Dakar, i organizaciju Cro Dakar Tima koji je i one godine u Peruu završio kultnu utrku.

Uglavnom, službeni start relija bio je prošlu nedjelju u 4 ujutro (!!) Zašto tako bolesno rano? Pa zato jer se za prvi dan imala odvoziti poštena dionica puta, sve do dosta duboko u Namibiju…. Mi smo krenuli oko 5, a kako ovih dana ovdje sviće nakon 7, to znači da smo dva sata vozili kroz maglu, vlagu i noć, uz vanjsku temperaturu od oko 8 C… start potpuno nekarakterističan za ono kako većina ljudi zamišlja Afriku….

Western Cape, u kojem je Capetown i iz kojeg smo startali, ima puno obrađene zemlje, milijarde hektara vinograda, i van Capetowna cijeli izgleda kao neka Nizozemska na Mediteranu (OK, iako je sad ovdje zima, ali onako blaga kakva je i u Italiji).

Prelaskom u provinciju Northern Cape krajolik postaje suroviji, zelenilo sve više prepušta mjesto boji pijeska, i do dolaska na Namibijsku granicu, što je oko 6 sati vrlo živahne vožnje, okruženje je praktično polupustinja…. cesta je i dalje odlična…. Northern Cape je najveća i najslabije naseljena provincija JAR.

Južna i sjeverna Namibija se dosta razlikuju, Južna je spektakularna, kako ste mogli vidjeti iz manjeg dijela slika na našoj Facebook grupi. Sjeverna je prava Afrika, kroz dio kojim smo mi prolazili krajolikom dosadna savana. Ljudi su dosta agresivniji i nametljiviji od onih na jugu, vidno drugačijeg izgleda, životinja ima mnogo više i prave su afričke, slonovi, nosorozi, antilope, žirafe…

U sredini te dvije Namibije je glavni grad Windhoek, u izuzetno slabo naseljenoj zemlji od 2,5 milijuna ljudi postoji nešto nalik velegradu. Windhoek je neobično čist i uredan, ali pomalo dosadan. Zadržali smo se koliko je trebalo da sredimo lom vjetrobranskog stakla (o tome u zasebnom postu) i pičimo dalje.

Christuskirche, luteranska crkva je jedini imalo zanimljiv landmark čistog, ali dosadnjikavog grada, koji po vrlo malo toga odaje dojam da se nalazi u Africi…

Namibija je čudo, zemlja za otprilike trećinu veća od Francuske, sa svega 2.5 milijuna stanovnika, dakle u ligi sa Slovenijom. Satima se možete voziti po mreži seoskih, neasfaltiranih cesta da ne vidite nikakav trag civilizacije. Pješčana pustinja, pa kamena pustinja, pa pješčane dine, pa neki teren koji je toliko neobičan da bez jačeg znanja geologije ga se ne bi ni usudio imenovati…. pa buseni trave, malo stidljivog zelenila… i onda ipet pustara.

Vozimo se kroz te vanzemaljske krajolike toliko beskonačno dugo da smo već oguglali. Drugog ili ttrećeg dana u Namibiji smo išli do mjesta zvanog Sossusvlei (vlei je od afrikanerske riječi za dolinu, valley), i njegove najisturenije točke – Deadvlei, mrtvi vlei ili u našoj šali Mrtvi Vlaj.

Sossusvlei je dolina koja ima samo jedan ulaz i izlaz, utisnuta u divovske dine pustinje Namib. Na samom kraju je Deadvlei, najmrtviji dio ionako dosta beživotnog predjela, ravna ploča usred dina, s okamenjenim drvima.

Tisuću kilometara, uglavnom po prašnjavim cestama brzinom od 120-140 na sat! Marina je uhvatila Dakar-groznica, gazi gas i prepričava junačke priče s Dakar relija 1825 ili 1767, tu negdje…. “Kažem ja Ari Vatanenu, slušaj Ari, ako hoćeš pobjediti ne smiješ izgubiti, pozdravim Napoleona na startu itd”

Ipak, nađemo vremena i za fotkanje. Izmjenili smo rutu da obiđemo Kolmanskop, brutalno fotogeničan njemački kolonijalni rudarski ghost town kojeg godinama, desetljećima, polako prekriva pijesak. Već vidim da ću iz ovog izvući barem 10 fotki za Without People II

Namibija je krcata njemačkih toponima, uz nešto malo nizozemskih tj afrikanerskih, ali najbolje je kad stave umlaut usred naziva mjesta. Kako ovi lokalci to uopće izgovaraju? Što se tiče toponima u (bivšim) kolonijama postoji nekoliko načina razmišljanja. Francuzi su uglavnom uzimali imena od lokalaca, koja su zapisivali svojim pravopisom.

Englezi su često davali svoja imena, ali su ona jednako često nakon odlaska kolonijalaca bila vraćana ili preimenovana na nešto lokalno (Salisbury u Harare recimo, ili cijela zemlja Rodezija u Zimbabwe). Austrija je pitala lokalce (Hrvate) kako oni zovu neki otok, pa im je, u anegdoti, onaj lik odgovorio Babina guzica, eto kako ga zovemo, pa je to ostalo do danas.

Nijemci su u Namibiji davali svoja imena ali ih lokalci – kojih je uostalom bizarno malo – nisu vraćali na staro, a možda i nema ništa “staro”. Živo me zanima kako si lokalci objašnjavaju da idu iz Grunaua u Luderitz recimo (oba s umlautom i onim divnim izgovorom sa skupljenim usnama). Ceste su inače sjajno obilježene i gubljenje je gotovo nemoguće, njemačka škola.

Fat Buryats powered by BOSCH možete pratiti na Facebooku: https://www.facebook.com/groups/fatburyats/

3.kolovoza, usred ljeta, organiziran je susret WOW-ica i vinara otoka Krka, točnije – Vrbnika – sa zbornim mjestom u (ili kako domaći kažu – na) Dunatu, u prekrasnom Beach Baru Casa del Padrone.

Ovdje su se okupile, njih dvadesetak, neke u pratnji muževa, a pridružili su se i novinari. Domaćica ili „domaćica“ bila je predsjednica Sanja Muzaferija koja je izlet i organizirala iz ljubavi prema otoku na kojem ljetuje više desetljeća, u obližnjem Puntu.

Mladi vlasnik Beach Bara, ambiciozni Adrian Štimac dočekao je društvu s kavom, vodom, sokovima, pjenušcem i s nekoliko riječi objasnio koncepciju ovog mjesta zamišljenog da se u njemu, tj. na plaži – provede cijeli dan. Štimac je lokal uredio u pravom morskom stilu, s mnoštvom detalja poput vesala na zidu, bačvi sa znakom sidra i u cijelosti – u bijeloj i tirkizno plavoj boji.

Goste ovdje domaćica dočekuje već na ulazu – i pokazuje lokal te iznajmljuje ležaljku (100 kuna cijeli dan) a onda je na njima samo da uživaju u pogledu na puntarsku Marinu, na otočić Košljun ili obližnji ski-lift/Wakeboard; kupanju, besplatnoj vodi, ručniku, komadu lubenice…Pravi hedonistički pristup i ideja, jer ovdje je i tajlandska masaža (ljubazna Tajlanđanka spremno čeka), može se pojesti fina hrana prilagođena plaži, popiti svježe cijeđeni sok, koktel, pjenušac ili vino…

Mala ali vesela grupa nastavila je svoj put prema nedalekom Vrbniku i okupila se na terasi Kuće vina Ivan Katunar – gdje ih je čekala prava vrbnička domaćica, WOW članica Egle Katunar- sa čak sedam svojih etiketa, vlastitim maslinovim uljem (iz Vodnjana odakle je Egle rodom) i izuzetno zanimljivom pričom o vinariji, podrumu, tradiciji obitelji Katunar u koju se udajom izvanredno dobro uklopila.

Kuća vina Ivan Katunar nastavlja četrdesetogodišnju obiteljsku tradiciju proizvodnje vina. Otac i sin, dva Ivana, zaslužni su za kvalitetu koju potpisuju brendom Ivan Katunar.

Ovdje se sjajno spajaju generacijsko iskustvo i nova znanja u proizvodnji vina.

Prve butelje iz berbe datirane 1989. godine bile su početak komercijalizacije obiteljske vinske priče Ivana Katunara seniora kojeg je snaha Egle više puta tijekom posjete nazvala pravim vizionarom, čovjekom, inženjerom, vinarom, ocem, djedom, svekrom – koji si je za cilj postavio da oplemeni zemlju i unese nove tehnologije u proizvodnji grožđa i vina.

Oba Ivana pozdravili su WOW-ice i novinare, ali je Egle svojom nježnom i čvrstom rukom vodila kušanje između dva hranjenja još male bebe, svog drugog djeteta.

Tako se čini da, ako sve bude kao do sada, neće biti problema za nastavak tradicije. Vinogradi Kuće vina Ivan Katunar nalaze se u Vrbničkom polju i na lokalitetu Krasina koja su izuzetno su povoljna za uzgoj vinove loze i jamče visoku kvalitetu grožđa.

Društvo je obišlo podrum i vinariju koji su objedinjeni u ovoj kući čiji je najstariji dio sagrađen 1963. godine, a 1987. je nadograđena s još dva kata.

Ispod obiteljske kuće 2007. je ukopan novi podrum opremljen najnovijom tehnologijom, a novi vizualni identitet stvoren je deset godina kasnije, 2017. uz novi proizvodni i prodajni prostor.

Velika terasa s pogledom na Vrbnik još je u izgradnji ali je pri kraju, kao i sala za degustaciju. Ovdje naglašavaju da Kuća vina Ivan Katunar kontrolira proces proizvodnje vina od vinograda do stola, a na njemu su se ovoga puta našla vina: za početak Biser žlahtine 2017, pjenušavo vino dobrodošlice – od 100% žlahtine karakteristične za otok Krk, dobiven charmat metodom sekundarne fermentacije u tanku.

Nakon toga su slijedile Žlahtina Ivan Katunar 2018, pa iznenađujuće svjež, pitak i lepršav Chardonnay 2017 koji na otoko jedini nude upravo u Kući vina Ivan Katunar, Rosé 2018 koji je instantno stekao status miljenika, crno vino Sansigot 2016 ili Sušćan, Muškat žuti 2018 i prošek Sv.Ivan 2010. Kušalo se i maslinovo ulje, masline, malo pršuta i fini sir.

Nakon uživancije i kupnje vina u Kući vina Ivan Katunar, Egle Katunar je ekipu povela i provela kroz Vrbnik i pokazala neke od važnijih mjesta i spomenika ovog malog biser-gradića, pa su se popeli na Vidikovac, točnije – terasu legendarnog restorana Nada u kojem ih je dočekao Ivan Juranić s pjneušcem i dobrodošlicom a s terase oponad klisure koja se nadvija nad mjesnom lukom, najljepši mogući pogled.

Onaj za „milijun dolara“ koji puca na crikveničko-vinodolsku rivijeru i velebitski kanal. Restoran je otvoren 1974. godine kao mala, simpatična gostionica koja se kroz 45 godina postojanja uspješno pretvorila u više nego respektabilan ne samo vrbnički nego krčki restoran poznat i izvan granica otoka, pravu eno-gastro instituciju.

S oobzirom na brojne strane turiste i njihove goste – o Nadi se govori i izvan granica Hrvatske.

U svojim počecima, Nada je bila posvećena vrbničkoj tradiciji i jednostavnoj spizi koju je pripremala Nada, danas baka Nada – koja je WOW-ice i njihovu pratnju i osobno pozdravila i priznala je da sa zadovoljstvom gleda na to kako su njenu restoransku zamisao nastavili prvo njena kći i zet, a onda i unuk sa svojom familijom.

Danas je Nada restoran koji nudi s ljubavlju pripremljenu, modernu mediteransku kuhinju s naglaskom na morske specijalitete.

U to su se uvjerile i WOW-ice koje su prvo uživale u roast beef sendviču, da bi uslijedio izvrstan tartar/carpaccio od tune, nezaobilazne krčke šurlice s kozicama, orada i – fenomenalan lava kolač sa sladoledom. Danas je i vinarija Nada, u kojoj se desetljećima isključivo proizvodilo vino i vinski destilati, renovirana i uređena za prijem organiziranih grupa turista.

Izrađena je u stilu autohtonog ambijenta, spoja kamena i greda dok je ostatak restorana izvrsno renoviran i moderniziran. U sretnoj sinergiji s vidikovcem, terasom na kojoj je ljeti redovita jazz pozornica, Nada je uistinu nezaobilazno mjesto koje se u Vrbniku naprosto ne smije propustiti.

Jasno, ako dobijete slobodno mjesto. Stoga- preporučujemo rezervacije! Posljednje ali ne manje važno, evo štu su WOW-ice pile: pjenušac Soubze Brut, Žlahtina Nada, rose Sw. Nadalia i Zaberde (kupaža crnih vrbničkih sorti). Također, WOW-ice su imale osobitu čast da im svoje dvije etikete osbno i šarmantno predstavi Ivica Dobrinčić iz vinarije Šipun.

Pili su se njegova žlahtina Šipun 2018 i njegov Sansigot 2016, a opću žalost je izazvao nedostatak njegovog roséa od još jedne autohtone sorte – troišćine – ali i sreću što je vinar svojim prvim roseom postiogao takav uspjeh da je vino u cijelosti rasprodano, a izazvalo je, osim ovacija publike i – vrlo visoke ocjene stručnjaka.

Uz dopuštenje: WOW (sve fotografije)

Ljetni su mjeseci kao stvoreni za potpune užitke i opuštajuća pijuckanja finih užitnih bijelih, rose ili crvenih vina.

Donosimo vam preporuke za vina koja su svoje mjesto našla među najvećim zvijezdama fine kapljice, a mogu se sljubljivati u različitim trenucima i s raznovrsnom hranom.

Ovdje je riječ o izboru najboljih čuvenih vina Iločkih podruma, među kojima izdvajajmo Kapistran vrhunsko vino 2017, Traminac vrhunsko vino 2018 te Frankovku Rose kvalitetno vino 2018.

Ova su vina naši favoriti koje smo izabrali za užitke ove ljetne priče, a pratili su nas u danima dokolice i svih užitaka koje donosi ljeto u sljubljivanju sa slasnim zalogajima, bilo ručka, večere ili veselog druženja na moru i planini.

Iločki podrumi Kapistran Crni vrhunsko vino 2017, vino je dobiveno sljubljivanjem sorti frankovke i cabernet sauvignona nakon odležavanja u barique bačvama u idealnim uvijetima Starog podruma iz 1450, a krasi ga duboka rubinsko crvena boja.
Već kada prinesemo čašu kako bi pomirisali ovo vino osjećamo fine voćne arome s notama kupine i šljive te nježnim tonovima dima i čokolade. Zbog idelanih alkohola od 13% ovo vino je okusu puno, kompleksno, skladnog tijela i mekih tanina.

Ovo vino savršeno će vam odgovarati ovog ljeta uz grickanje predjela poput finih sireva, kuhane šunke, slanijeg pršuta, a uz ručak i večeru uz sočno meso s roštilja poput svinjetine, junetine, a ako vam je pri ruci hrana od divljači bit će ti oduševljeni sa sljubljivanjem ovih podatnih okusa.

Ovo vino sevirajte ohlađeno na temeraturi između 18 i 20ºC jer ćete ga tada doživjeti u punom sjaju.

I dok ljetni duži dani teku, vrućine su na vrhuncu ohladite svoju svježu Rose Frankovku koju ćete moći pijuckati već od podneva uz ukusno predjelo riblje juhice ili rižota od škampi i kozica dok čekate svoj morski ručak.

Iločki podrumi Rose Frankovka kvalitetno vino 2018, skladnog je i elegantnog tijela, lijepe ružičaste boje koje možete uživati cijeli dan, od ručka, tijekom odmora na terasi ili u večernjim satima s prijateljima na bazenu.

Krasi ga iznimna svježina voćnog mirisa s naglaskom na malinu, pa je time odličan kao aperitivno vino ili vino koje nudi ugodu uz glavna jela poput Cezar salate, piletine s povrćem ili tjestenine s raznim umacima.

Rose Frankovka 2018 pije se dobro rashlađeno kao i bijela vina, a kušali smo ga prije ukusne juhe od slatkog kukuruza te nastavili uživati u njegovim nježnim okusima uz njoke s umakom od gljiva i paštom od piletine i povrća.

No, ponajviše nas je oduševio kada smo ga pili uz odličnu talijansku pizzu s Mozzarellom i rikulom. Najbolje ga je piti rashlađenog na 10 -12 ºC.

Nađete li se, kao mi u planinama, vjerujte ovaj Traminac savršen je ohlađen u nekom od veselih planinskih brzaca. Dok se kao dragulj sjaji u ledenoj vodi, jednako je vrhunskog punog cvjetnog mirisa i okusa nakon što ga potočite u čaše.

Zlatno slamaste boje, kao ulje se izvija u čaši kao što i doliči vrhunskom suhom tramincu koji spada među najplemenitija i najaromatičnija vina Slavonije i Podunavlja.

Iločki podrumi Traminac vrhunsko vino 2018, harmonično je vino ravijenih aroma s posebno izraženim mirisom ruže koji vas osvaja već na prvu. Kako je već i prepoznatljivo za Traminac Iločkih podruma, ovo vino je elegantno, lijepo izbalansirano te snažno s vrlo ugodnom svježinom.

Sadržajno i bogato tijelo osvaja bilo da se spaja s nekim od glavnih mesnih jela ili fine pačje paštete koju guštate uz domaći kukuruzni kruh ili kriške različitog tamnijeg zrnja.

S Tramincem se može nastaviti blagovati i uz jela od divljači s finim umacima uz koje se inače piju crna vina, no s ovim tramincem nećete pogriješiti, dapače uživat ćete u sljubljivanju delikatnih okusa.

Kako nam se ovaj Traminac Iločkih podruma jako svidio nastavili smo ga piti uz ukusni tradicionalni austrijski desert uz koji se savršeno sljubio, a to su bile sočne knedle s mrvicama, punjene s domaćim voćnim pekmezom. Uz sva jela najbolje ga je piti rashlađenog na 10-12 ºC.

Ljeto je pravo vrijeme da izaberete svoje vinske favorite u okruženju koje ste odabrali za svoj nezaboravni odmor. Mi smo vam predstavili naše koji su nas pratili u predivnom Tirolu austrijskih Alpi, ali i nezaboravnoj dalmatinskoj obali, na kojoj i sada, dok vam ovo pišemo, lješkarimo u hladu i veselimo se orošenoj čaši naših odabranih vina Iločkih podruma.

Dramski studio Frankopan u sklopu projekta „Mladi za mlade“ Hrvatskoga društva dramskih umjetnika na 495. Krčkom sajmu će u petak, 9. kolovoza u 20 sati na Trgu Kamplin u gradu Krku premijerno izvesti predstavu „Težak život u srednjem vijeku“.

Predstava, inspirirana „Novelom od Stanca“ Marina Držića donosi priču o trgovkinji Lauri koja dolazi na Krčki sajam prodati robu u doba kad je Krkom vladao knez Mikula IV. Frankopan.

Kratak sadržaj:
Laura umorna je te odluči odspavati na trgu. S njom se odluče poigrati četiri „vragolanke“ Justina, Zita, Nikolina i Monika. Tu su i tri dame Karolina, Marija i Petra, koje pripremaju zabavu za 16. rođendan kneginje Katarine, povodom kojeg se na kraju predstave pleše srednjovjekovni ples Saltarello.

Autorica adaptacije i redateljica je Frana Marija Vranković, a predstavu izvode Nadia Kosić (Laura), Sara Mrzljak (Zita), Mare Toić (Nikolina), Magdalena Mrakovčić (Monika), Dorotea Stojaković (Justina), Vita Purić (Marija), Jelena Dujmović (Karolina) i Katarina Mrakovčić (Petra).

Rado biste običan izlazak zamijenili neobičnim, od barova draži su vam parkovi, najljepše vam je sjediti “rame uz rame”, nepovratni ste spontani romantik ili jednostavno volite sve s “pariškim” štihom – onda je Le Grič baš za vas.

Posljednje dvije subote u kolovozu (24. i 31. 8.) ne propustite posebno iskustvo izlaska u gornjogradski park Grič koji će se nakratko pretvoriti u najromantičnije mjesto u gradu.

Izaberite svoju klupicu ili vintage bistro kutak i uživajte u hrvatskim vinima, uz pogled na zagrebačke krovove i mali, intimni, gotovo privatni, violinski koncert u pozadini.

Prošećite romantičnom stranom Zagreba i podsjetite se da izlazak u park može biti “fin”!

Le Grič organizira poznata mobilna tržnica lokalnih organskih proizvoda Mali plac, koja stoji iza organizacije popularnog Malog piknika.

Ulaz je slobodan, a događanje podržava Turistička zajednica Grada Zagreba.

Uz dopuštenje: Vitamin C (sve fotografije)

Kako kreirati idealan outfit s udobnim japankama, za visoke temperature, u kojem možemo izgledati stylish u svakom trenutku. Ljetna moda bi trebala biti zabavna, opuštena i udobna.

Kreiranje modnih kombinacija uvelike olakšava činjenica da ih većinski dio zapravo čini naš omiljeni bikini i must have ljetna obuća poput japanki.

Ponekad nam je teško odlučiti što obući, a da izgleda jednako dobro prilikom ležernog odlaska na plažu i poslije na ispijanju koktela u najbližem beach baru.

Vrlo je popularan ženstvenom stil koji savršeno kombinira klasiku i trendove

Tijekom ljeta neizostavno je igranje s raznim uzorcima, bez obzira radi li se o bikiniju ili lepršavoj košulji koja svakoj modno kombinaciji daje dodatni „chic“ element.

Osim ludih printeva, odlično izgledaju i jednobojne kombinacije u bojama koje naglašavaju preplanulu put kao što je bijela koju obožavaju klasičarke ili vatrena crvena za sve ljubiteljice vibrantnih nijansi.

Svoje omiljene ljetne kombinacije Rita je uskladila s neizostavnim ovogodišnjim trendom – japankama

Pokazala je kako ljetna moda može biti udobna bez umanjivanja stilskog izričaja. Njen odabir je pao na jednostavne modele Havaianasica koji će odgovarati uz svaki stil zbog svojeg dizajna i velikog izbora boja.

Već kultne Havaianas kolekcije, TOP i SLIM mogu se uskladiti uz bilo koji komad odjeće te istovremeno mogu biti idealan detalj za podizanje svakog outfita. Ove predivne modele popularnih japanki možete pronaći u svim duginim bojama.

Top unisex kolekcija jedan je od svjetskih bestselera zahvaljujući kombinaciji minimalističkog i jednostavnog izgleda te izboru boja od ludih neonskih žutih i zelenih do pastelnih rozih koje su jedan od Ritinih favorita iz ove kolekcije.

Slim kolekcija jedna je od omiljenih među djevojkama zbog svojeg prepoznatljivog ženstvenog izgleda. Čvrste zaljubljenice u zemljane i neutralne tonove neće ostati razočarane, pa su tako divne brončane boje ponovno ovoljetni favorit.

Svaki outfit upotpunila je Havaianas modnim dodacima odnosno torbicom napravljenom od vodootoprne gume koja čuva i najbitnije stvari kao što su mobitel i dokumenti tijekom cijelog boravka na plaži.

Obje kolekcije prate veseli i optimistični duh Havaianasa te njihovu prepoznatljivu kvalitetu, udobnost te vrhunsku izradu od otporne gume koja čuva nogu.

„Tandler“ se u četiri godine svoga postojanja prometnuo u jedan od najboljih gradskih buvljaka.

Buvljak bečkog gradskog poduzeća za zbrinjavanje otpada MA 48 u okrugu Margareten najbolji je bečki buvljak. U četiri ga je godine postojanja posjetilo preko pola milijuna ljudi te je prodano 610.000 predmeta. „Tandler“, kako ga zovu u Beču, nije običan buvljak.

U glavnom se gradu Austrije naime iskoristive stvari poput namještaja, elektronskih uređaja, odjeće, knjiga i posuđa već godinama odlažu na posebno označena mjesta u reciklažnim dvorištima te se potom odnose na buvljak.

Mjesečno se skupi i do 100.000 kg stvari koje Bečanima više ne trebaju, a mogu se i dalje koristiti. Od otvaranja buvljaka 2015. godine skupljeno je ukupno 5,5 milijuna kg iskoristivih predmeta.

Dio predmeta donira Grad, kao i ured za izgubljene stvari u slučajevima kada se vlasnik ne javi. Svi se ti predmeti prodaju na buvljaku po pristupačnim cijenama, a ostvareni prihodi prosljeđuju se u humanitarne svrhe. Jedan se dio predmeta donira i raznim dobrotvornim ustanovama u gradu.

Uz već standardne predmete svakog buvljaka poput vintage odjeće, posuđa i knjiga, bečki je buvljak nedavno proširio svoju ponudu i na elektronske uređaje. Njih je donirao Grad, a prije same donacije provjerena je njihova ispravnost.

Na buvljaku se tako sada mogu kupiti i laptopi, kompjuteri, tastature i printeri. Na sve uređaje nudi se i jednogodišnja garancija.

Uz prodaju predmeta na buvljaku bečko gradsko poduzeće MA 48 bavi se i edukacijom građana. U takozvanom Tandler Loungeu građene se uči ispravnom odvajanju otpada, zaštiti okoliša i ponovnom iskorištavanju stvari.

Također se organiziraju i radionice i predstave za velike i male kako bi baš svi bili uključeni u očuvanje okoliša.

Uz dopuštenje: Euro comm (sve fotografije)

Ljeto i godišnji odmori su na izmaku, a obveze pred nama. To sigurno ne znači kraj laganoj i udobnoj odjeći koju ćete nositi na posao i poslovne sastanke.

Komade za savršeni look donosi Fracomina kolekcija, koja osim lepršavih, elegantnih haljina i kombinezona predstavlja jednostavni i bezvremenski poslovni look.

Poslovne kombinacije danas su sve samo ne dosadne, a pažljivim kombiniranjem nekoliko upečatljivih komada može se stvoriti vrlo efektan dojam.

Za sve ljubitelje sofisticiranog stila – traper hlače, košulja i sako bit će pun pogodak. Ali ako ipak više preferirate ležerniji stil – tunike i majice u raznim bojama i uzorcima će u kombinaciji s elegantnim hlačama izgledati profinjeno, a opet jednostavno i suptilno. Uz odjeću poznatog talijanskog brenda Fracomina možete zadržati ženstvenost, eleganciju i njegovati minimalistički stil.

Potražite svoju poslovnu Fracomina kombinaciju i uživajte u ostatku ljeta.

Uz dopuštenje: Conor (sve fotografije)

Ako vam je od svih piknika najdraži Mali piknik, ne propustite ga 22. i 23. te 29. i 30. kolovoza
Mali piknik ove godine vraća se na Gornji grad u drugoj polovici kolovoza, a uz već uobičajena druženja četvrtkom, na dekicama s pogledom na grad po novome možete uživati i petkom.

Stoga, ako vam je u kolovozu suđen vrući zagrebački asfalt, stisnite pauzu visokim temperaturama i sakrijte se 22. i 23. te 29. i 30. kolovoza ispod krošnji gornjogradske Vranicanijeve poljane gdje vas ponovno čeka jedno od omiljenih ljetnih događanja u Zagrebu.

U ovoj pravoj maloj piknik-oazi predahnite od gradske vreve i osvježite se domaćim okusima s ljetnog menija Malog placa, poznate mobilne tržnice lokalnih organskih proizvoda. Iz ponude Malog piknika obavezno isprobajte i bosonogo ležanje na travi, opuštene razgovore uz svijeće i upoznavanje neznanca “leđa do”.

Bilo da volite izaći na neobičan romantičan spoj, podijeliti dekicu i koji zalogaj sa psom, okupiti obitelj i prijatelje na najljepši mogući način ili pak popiti čašu domaćeg vina u solo izdanju, ovaj community piknik će vas oduševiti.

Romantično ruho, intimna atmosfera, starogradski ambijent, sretni ljudi i zanimljive lokalne poslastice male su stvari koje čine ovaj piknik posebnim, upisujući ga na listu događanja koje morate posjetiti barem jednom.

Mali piknik održava se na Gornjem gradu (park Bele IV., Vranicanijeva poljana), a ulaz je slobodan. Događanje organizira Mali plac, a podržava Turistička zajednica Grada Zagreba.

Uz dopuštenje: Vitamin C (sve fotografije)

Na moj otok došao je Tomo Hrgota slikati svoj zimski Čiovski opus uljima na platnu. Odveli smo ga na Istok i Jug i Zapad otoka, a Sjever je gledao svakog jutra budeći se u jasnom postojanju mora između otoka i kopna, napisala je Mejrema Reuter u predgovoru izložbi “Čiovski opus” koja će se u utorak, 13. kolovoza 2019. u 21:00 sat otvoriti u atriju Muzeja grada Trogira.

Iločki podrumi izronili svoju Graševinu Velika berbu 2011, koja je zadnjih godinu dana dodatno dozrijevala u uvali Ike na sjevernom Jadranu, na mjestu gdje izvire vrulja , iliti vruja!

Iločki podrumi izronili su kavez s vinom odležanim pod morem na dubini od 20 metara na rubu podmorskog izvora slatke vode odnosno vruje, koja su tu položena prije godinu dana na dodatno odležavanje i dozrijevanje.

Svega 1100 butelja vjerojatno najbolje Graševine ovog stoljeća, u veličanstvenoj izvedbi jedinstvenog terroira Principovac, glavne enologinje Vere Zima i Starog podruma iz 1450., dodatno je od 5. kolovoza 2018. do 3. kolovoza 2019. dozrijevalo u Jadranskom moru, na mjestu gdje izvire vruja, smještena u uvali Ike, starog ribarskog mjesta pored Opatije, koja predstavlja potopljeni speleološki objekt na 22 metra dubine s konstantom temperaturom od 7°C.

Vino je intenzivne žute boje sa zlatnim odsjajima. Na nosu sortno prepoznatljivo, izražajne mineralnosti i kompleksnosti s naglašenom voćnosti. U okusu raskošno, elegantno s gorkasto-slatkim, mekim i unikatnim završetkom diskretnog dodira Jadrana.

Utjecaj soli i valova osjetan isključivo na čepu, dok je ples maestrala, tramontane, bure i juga na buteljama kreirao jedinstveni zapis s morskih i „vrujskih“ dubina.

S nestrpljenjem iščekujemo kušati Veliko vino za velike trenutke s jedinstvenim zapisom morskih i vrujskih dubina!

Uz dopuštenje: Iločki podrumi (sve fotografije)

“Običaj je u nas stari po svitu lipšeg nima, da se onda peče, vari podvorbica svaka sprema, lijepe ruke prostu sto, nose vino, krušac, so. Mili goste, tebi čast i u domu svaka slast!” (Lavlji dvor)

Senj je pitoreskni gradić na sjevernom Primorju poznat od pamtivijeka po slavnoj uskočkoj prošlosti, tvrđavi Nehaj, velikim književnicima, jakoj senjskoj buri, ali i najveselijim i najluđim ljetnim i zimskim karnevalima. Ususret ovogodišnjem karnevalu, preporučamo i neke bogate tanjure koji u imenu „nose“ uskoke, a i po količini su prave „uskočke“ porcije.

Lavlji dvor je restoran u središtu Senja, smješten u prostoru Giardina iz 16 st., u dvoru kuće starije 20 godina i od poznate tvrđave Nehaj. Spomenik je to nulte kategorije. Prostor današnjeg restorana nekada je bila konoba, a od 1987., u vlasništvu je obitelji Biondić koja ga je preuredila u restoran.

Detalji povijesne zgrade i lavlje glave su sačuvane iz starih vremena, unutrašnjost restorana uređena je „starinski“ uz mnogo povijesnih i obiteljskih fotografija, antiknih predmeta koje vlasnici skupljaju godinama.

Restoran od svojih početaka nudi ukusnu i dobru hranu, od uobičajenih ribljih i mesnih specijaliteta koji spajaju more i kontinent do nekih jela koji podsjećaju na veliku i poznatu povijest uskočkoga grada.

Jelovnik, kažu vlasnici, većinom prilagođavaju turistima, a budući da je Senj grad koji privlači obitelji s djecom, tu su klasična riblja i mesna jela za – obiteljski turizam. Gosti u sezoni su većinom Česi, Mađari i Poljaci, a u rujnu dolaze i Nijemci, Talijani, malo je mirnije i gosti više (i dulje) uživaju u svojim jelima. Veseli podatak da se stalni gosti (čak 60-70%) vraćaju u Senj i vole jesti u svom omiljenom restoranu.

Predjelo koje spaja planine i more „Okus mora i planina“ zadovoljit će svakoga gurmana svojom raznolikošću namirnica, veličinom porcije – i pristupačnom cijenom od 120 kn (za dvije osobe) .

Bogata su popularna mesna jela – „Uskočko koplje“ (120kn) i „Uskočka sablja“ (460kn za 4 osobe, sa 6 vrsta mesa), a uz uobičajene ribe na žaru, plodove mora u tjesteninama, rižotima i salatama, specijalitet kuće je Brancin na primorski, pripremljen u woku uz puno povrća! (130kn). Nezaobilazna i bogata je „Riblja plata“ (orada, žar, brancin žar, jakobove kapice, škampi žar, lignje žar, kuhana blitva-krumpir) za 2 osobe za 380kn.

Vinska karta prilagođena je gostima, većinom se piju vina kuće, ali ima i buteljiranih vina, sve hrvatske autohtone sorte – žlahtina, malvazija istarska, pošip, plavac mali.

Domaća jela u ambijentu minulih stoljeća, priprema chef Nikola Dodevski, koji je nakon zanimljive kuharske karijere došao na preporuku prijatelja – u Senj. Radio je u Americi, u Africi (Keniji, Etiopiji, Egiptu), u Aziji (Afganistanu) i naravno, u rodnoj Makedoniji, Skopju. Voli indijsku, mediteransku i – balkansku kuhinju, ljubitelj je molekularne kuhinje. U restoran Lavlji dvor unio je dašak molekularne kuhinje te tako modernizirao klasični mediteranski stil.

Restoran radi sezonski, svaki dan od 12-22h, zimi ne radi. Rezervacije na +385 53 882 107 (www.lavlji-dvor.hr )

Uz dopuštenje: Zlatne riječi
Fotografije: Julio Frangen

Nakon dvije i pol godine stvaranja dokumentarni film o životnom buđenju Bosanke Nudžejme Softić prikazuje se 21. kolovoza na ovogodišnjem, 25. po redu, Sarajevo Film Festivalu.

Dokumentaristički prvijenac redateljice Slađane Lučić gledatelje će dirnuti i potaknuti da promisle o vlastitom životu

Ovo je duboko motivirajuća priča u kojoj osobni rast ima centralnu poziciju, obavijen sportskim usponima i padovima žene koja je uspjela u mnogočemu većem od samog sporta i koja danas pozitivno utječe na zajednicu u kojoj živi. Nudžejma može biti baš svatko od nas…
Nudžejma jest svatko od nas…

Kuća Male Zvijezde, odnosno „Little Star Rising“, dokumentaristički prvijenac novinarke, urednice i redateljice iz Hrvatske Slađane Lučić, u produkciji zagrebačke produkcijske kuće Wolfgang&Dolly, prikazuje se 21. kolovoza na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu u sklopu programa BH Filma, čiji je nositelj Udruženje filmskih radnika BiH.

„Kuća male Zvijezde“ priča je o životu Nudžejme Softić, lektorice na sarajevskoj Al Jaazeri Balkans, žene koja je svojim postupcima dokazala da je u životu moguće biti tko želiš, postati bolji čovjek, pobijediti vlastite strahove i predrasude, pa čak i okolinu koja te ne podržava.

U filmu „Kuća Male Zvijezde“ pratimo Nudžejmin put od spoznaje da je već mnogo učinila za sebe jer je odlučila promijeniti život koji je živjela do postizanja nekih velikih osobnih ciljeva. Vodi nas kroz njene sportske pothvate, uspješne i manje uspješne utrke, uspjehe i neuspjehe, suočavanja sa strahovima, podržavajućom, ali i okolinom vrlo grubom na riječima, vrlo krutom i neprijateljskom.

Doznajemo i neke potresne i dirljive detalje iz njenog djetinjstva. Uvodi nas u život žene s hidžabom koja je odlučila živjeti baš sve ono što želi jer može, jer je vrijedna toga, jer si duguje sreću.

Do kraja filma Nudžejma, čije ime znači Mala Zvijezda, gradi „kuću“ – kuću ljudi spremnih raditi na sebi i postati sretniji. Osim toga, Nudžejma završava i utrku Ironman 70.3 te tako postaje jedna od rijetkih pokrivenih žena koja ju je završila.

„Kuća Male Zvijezde“ nastajala je nešto više od dvije i pol godine i okupila je filmsku ekipu koja je s Nudžejmom rasla i živjela njene pobjede i poraze.

„Bio je to uzbudljiv i u isto vrijeme težak proces jer je ovo moj prvi dokumentarni film. Uzbudljiv, jer mogu pratiti priču i izraziti se na drugačiji način nego u novinarstvu; težak, jer smo u projekt morali krenuti odmah, budući da se Nudžejma već pripremala za prvi half Ironman triatlon.

Odustajanje nikada nije bilo opcija i to je zajedničko cijeloj ekipi koja je radila na ovom filmu. Radeći ovaj film doživjeli smo međusobno prepoznavanje, povezala nas je zajednička želja da ova priča nađe svoj put do gledatelja i to nas je održalo skupa“, rekla je Slađana Lučić.

Uz redateljicu Slađanu Lučić za film je zaslužna ekipa koju čine direktor fotografije Vjeran Hrpka, snimatelj Mirsad Hodžić, snimatelj zvuka Almir Kozić, montažerka Ana Štulina te producentica Tamara Babun ispred ranije spomenute producentske kuće Wolfgang&Dolly, koja o filmu kaže sljedeće: „Čim mi je Slađana ispričala Nudžejminu priču i rekla da želi napraviti film, osjetila sam tu priču svojom, nečim u čemu naprosto moram sudjelovati.

Zarazile su me i Slađanina i Nudžejmina energija, kao i lojalnost i ustrajnost naše ekipe. Protekle dvije i pol godine iz snimanja u snimanje, a potom u montaži, stalno mi se potvrđivalo da ako skinemo ruksake predrasuda o tome tko smo mi, tko su drugi i kako bi naš život trebao izgledati, imamo šanse živjeti stvarno dobre živote.“

Za potpunu „teleportaciju“ u mentalitet i pravi doživljaj bosanskohercegovačkog temperamenta zadužena je Merima Ključo, međunarodno priznata glazbena umjetnica bosanskohercegovačkog porijekla koja je radila glazbu za „Kuću Male Zvijezde“, koja kaže: „Slađana me za suradnju zaintrigirala prvim telefonskim razgovorom, a nakon našeg sastanka bila sam sigurna da želim biti dio tima. Uživala sam komponirajući i birajući glazbu, jer kada je tema zanimljiva, glazba teče. Svima sugeriram da pogledaju „Kuću Male Zvijezde“.“

Glavna protagonistica filma Nudžejma Softić o filmu govori: „Slađana je maestralno prepoznala trenutak u kojem sam u životu donijela najveće odluke, a ja sam na vrijeme shvatila da ga treba iskoristiti i promjene izgurati do kraja. Filmom sam silno zadovoljna, baš ništa ne bih mijenjala.

Posebno sam sretna što je film „Little Star Rising“, odnosno „Kuća Male Zvijezde“, svojevrsna antologija hrabrosti, truda i emocija koje sam proživljavala u jednom vrlo teškom, ali oslobađajućem periodu života

Na sadržaj filma nisam mogla utjecati, ali je film utjecao na mene. Dobila sam veliku podršku, ljude koji su vjerovali u mene, koji su bili smiraj u teškim momentima. Sve ostalo što se dogodilo usput i neočekivano je pravi blagoslov. Koliko god nekad bilo i teško i pritisak, uz to i dalje rastem i sretna sam što drugima mogu pomoći i nekad ih pogurati s ruba u ispunjen ostatak života.“

Kako bi uspješno završili film, ekipa iza filma „Kuća Male Zvijezde“ krajem 2018. godine pokrenula je i uspješno realizirala crowdfunding kampanju kojom je prikupljen dio sredstava potrebnih za dovršetak filma. Tijekom kampanje stvorila se sjajna zajednica prijatelja filma koji su jasno dali do znanja da je došlo vrijeme za neke nove i sretnije priče.

Film je snimljen u koprodukciji s Al Jazeerom Balkans, a podržan je sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra.

Uz dopuštenje: Ponto (sve fotografije)

Kustosi i urednici vodeće međunarodne umjetničke i kulturne publikacije britanskog časopisa AESTHETICA (br. 90, str.158, od 1. kolovoza 2019.) predstavili su umjetničko djelovanje akad.slikara Alfreda Krupe svojoj čitateljskoj publici sljedećim riječima:
“Multidisciplinarni umjetnik Alfred Freddy Krupa smatra se pionirskom silom pokreta New Ink Art (Nova umjetnost tuša), za što je stekao međunarodno priznanje.

On kombinira formalne i reduktivne tehnike Istoka sa zapadnjačkim ekspresionizmom. Pri tome umjetnik evocira i nježnost i odvažne pokrete kroz papir.

Krupina djela dio su niza zbirki, uključujući i posebnu zbirku knjižnice galerije Tate u Londonu.”

Aesthetica Magazine svjetska je destinacija za umjetnost i kulturu kojoj su u prvom planu najinovativniji praktičari iz područja umjetnosti, dizajna, fotografije, arhitekture, muzike, performansa i filma. U ovom trenutku ima 60 000 pretplatnika na tiskano izdanje (od toga 1000 sveučilišta, visokih škola i škola) i 8000 pretplatnika na digitalno izdanje, a ukupan broj registriranog čitateljstva je blizu impozantnih 460 000.

Časopis se može kupiti i na internetu i na tisućama prodajnim mjesta u 28 zemalja svijeta, uključujući i u prestižnim galerijama i muzejima poput ICA London, Serpentine, Tate Modern, Tate Britanija, Nacionalna galerija portreta London, Galerija Saatchi, Zbludowicz Collection, Galerija Flowers, Pompidou Center-Paris, Palais de Tokyo i MCA Chicago, između ostalih, međunarodnim sajmovima i festivalima, gotovo 600 trgovina WH Smith, trgovina Barnes & Noble, specijalne knjižare, željezničke stanice, zračne luke i galerije.

Međunarodni mediji prate Krupin rad već desetljećima uključujući i ekskluzivne umjetničke tiskovine poput dvojezičnog (Španjolski, Engleski) magazina Arte Al Limite (AAL) koji je o njemu 2017. godine donio prilog na čak 6 stranica.

Iako je Aesthetica tijekom svojih 90 brojeva predstavljala i neke druge hrvatske umjetnike ona upravo s ovim brojem doživljava svoj vrhunac u popularnosti i distribuciji, te se stoga opravdano može zaključiti da je ovo bitna potvrda Krupine međunarodne afirmiranosti i jedna od najvećih pojedinačnih promocija hrvatske aktualne likovne produkcije na globalnoj razini.

Časopis je na svojoj web stranici prikazao i 10 Krupinih radova:

https://www.aestheticamagazine.com/profile/alfred-freddy-krupa/

Uz dopuštenje: Alfred Krupa (sve fotografije)

https://www.aestheticamagazine.com/profile/alfred-freddy-krupa/

Pivo je jedno od najstarijih i najpopularnijih pića diljem svijeta. Zbog svoje višestruke upotrebe tretirano je i kao prehrambeni proizvod. Pije se u svakoj prilici, dodatak je brojnim kulinarskim receptima, a koristi se i u kozmetici.

U nastavku donosimo pet činjenica koje možda niste znali o napitku u kojem uživamo već više od 6.000 godina.

Ako se konzumira umjereno, pivo može biti dio uravnoteženog životnog stila

Rezultat studije National Collegea of Naturopathic Medicine iz američke savezne države Oregon dokazuje kako male količine piva pomažu u očuvanju kostiju.

Osim učinka na kosti, pivo pomaže u smanjenju lošeg kolesterola, poboljšava pamćenje te smanjuje stres što znači da male količine ovog napitka utječu na izbalansiran život.

Pivo je odličan saveznik u kuhinji

O uporabi vina u kuhinji gotovo je sve već rečeno, no pivo se nametnulo kao novootkriveni saveznik u kreiranju ukusnih gastro specijaliteta.

Osim što se koristi za oplemenjivanje okusa hrane, od piva se rade i marinade te slatko-slana jela. Primjerice, tamno pivo poput Karlovačkog crnog piva izvrsno će se sljubiti s gulašem u kruhu, dok se svijetlo pivo može dodati u kiflice ili palačinke.

Pivo doprinosi ljepoti

Osim učinka na poboljšanje zdravlja, pivo se aktivno koristi i u kozmetici te pridonosi ljepoti kože i kose. Kozmetički stručnjaci tvrde kako pivo sadrži vitamine koji zaglađuju i obnavljaju teksturu kože.

Budući da hmelj pivu daje antioksidacijsko svojstvo, ekstrakti iz te biljke koriste se za proizvodnju preparata namijenjenih njezi osjetljive kože. Također, pivo se koristi kao dodatak maskama za kosu i aromatičnim kupkama.

Roštilj i pivo okupljaju prijatelje

Sunčane vikende najbolje je provesti u dobrom društvu u prirodi. Sezona roštilja i piknika službeno je otvorena s početkom svibnja, a kraj ljeta tradicionalno donosi karlovačke Dane piva koji se ove godine održavaju od 30. kolovoza do 3. rujna.

Zahvaljujući raznolikom programu za sve uzraste, bogatoj gastro ponudi, koncertima na otvorenom te velikom izboru „pivskih uspješnica“, Karlovac je vaše idealno odredište za vikend druženje i uživanje.

Putoholičari obožavaju pivske metropole

Istraživanje pivske ponude na globalnoj sceni često je lajtmotiv mnogim putoholičarima i putopiscima koji vole istraživati turističke destinacije.

Pivski gradovi koji se moraju naći na mapi svakog putoholičara i ljubitelja piva su Plzeň i Brno u Češkoj, Bruges u Belgiji te Dublin u Irskoj.

Za sve one koji žele istraživati lokalno, prva odrednica je Karlovac – dom Karlovačke pivovare poznat po netaknutoj prirodi koja leži na četiri rijeke.

Organizator ovogodišnjih Dana piva je Grad Karlovac a izvršni organizatori su Turistička zajednica grada Karlovca i trgovačko društvo Mladost d.o.o. Karlovac.

Više informacija o programu manifestacije te novostima u ponudi možete pronaći na službenoj internet stranici www.danipiva.net te na Facebook i Instagram profilima manifestacije.

Uz dopuštenje: Fabula (sve fotografije)

Današnja hrana već u proizvodnji postaje osiromašena važnim nutrijentima, a samim time naš organizam osjeća deficit hranjivih tvari. To se odražava na zdravstveno stanje u našem tijelu.

Konzumacija algi postaje sve popularnija tema o kojoj se sve više piše i govori.
Saznajte sve o algama, njihovoj konzumaciji, koji su najbolji izvori algi te zašto su alge dobre za naš organizam.

Zašto su alge dobre

Neki znanstvenici alge nazivaju i „super hranom“ budući da alge u svom sastavu imaju cijeli niz vitamina i minerala. Svi smo dobor upoznati s blagodatima koje nam pruža more.

Zamislite samo kolike dobrobiti imaju alge koje rastu u moru. Samonikle alge su zapravo cjelovita hrana koja prema istraživanjima sadrži više od 60-ak minerala i elemenata u tragovima.
Ono što je najvažnije napomenuti da su alge odličan izvor prirodnog joda koji igra važnu ulogu u našem organizmu.

Mikro alge su bile prvi oblik života na zemlji i postoje više od tri i pol milijarde godina.
Sadrže puno energetskih i hranjivih vrijednosti, a odgovorne su i za poboljšanje brojnih stanja u našem organizmu.

Saznajmo više o onim algama koje utječu na ljepotu kože i skidanje tjelesne mase
Najpoznatije vrste takvih alga su: Spirulina, Chlorella, AFA, Kelp, Kombu i Litothamnium.

Dobrobit algi u estetskoj primjeni

1. Suha koža
Ako imate suhu ili nadraženu kožu moguće je da vaša štitna žlijezda proizvodi manjak određenih hormona. Također u takvim situacijama može doći do ljuštenja kože te loših i ispucanih noktiju. Kod ovakvih problema pomaže konzumacija AFA i Kombu algi.

2. Stanjivanje i gubitak kose
Pojačano ispadanje kose, kao i suha kosa, mogu biti znak lošeg rada štitnjače što može rezultirati jednim oblikom ćelavosti. Kod nekih ljudi čak može doći do gubitka kose, ali i gubitka obrva.
Proces može biti i obrnut, a to je pojačan rad štitnjača kada dolazi do prekomjernog rasta kose. Mnoge studije pokazale su da konzumacija Kelp alge može pomoći kod ovih problema ili ih umanjiti.

3. Dobivanje na tjelesnoj težini
Ako isključimo preveliko konzumiranje hrane i unosa visoko kalorične hrane, trebali bi provjeriti imamo li problema sa radom štitnjače.

Kod mnogih ljudi događa se da jedu jako malo, ali svejedno dobivaju na težini iako se raznim vježbama i smanjenim unosom hrane trude smanjiti tjelesnu masu, no ne uspijeva im. U takvim sitaucijama alge, poput Spiruline, mogu biti od velike pomoći.

4. Alge su odlične za sjajnu i zdravu kosu
Jedan od sastojaka algi je biotin koji pripada skupini B vitamina, a zaslužan je za sjajnu, zdravu i puniju kosu. Tu su i ostali sastojci algi koji jačaju samu strukturu kose, teksture i njezine elastičnosti.

5. Pomažu pri mršavljenju
Ono što će zanimati većinu ženske populacije, jest činjenica da konzumacija algi može pomoći prilikom mršavljenja odnosno smanjivanja tjelesne težine gdje nam Spirulina pomaže pri kontroli apetita.

6. Smanjuju celulit
Budući da alge u sebi sadrže sastojke poput jakih antioksidansa možemo reći da oni služe za sagorijevanje masnih naslaga te gubitku suvišne vode iz tijela.

7. Bore i kapilare
Nastanak bora muči većinu žena kao i proširene vene i kapilare koje se mogu smanjiti i ublažiti redovnom konzumacijom algi Chlorella.

8. Alge u kozmetici
Alge su sve više prepoznate kao namirnice koje se koriste u kozmetičkoj industriji. Uglavnom ih pronalazimo u kremama, maskama za lice, a služe i za hidrataciju kože kao i čišćenju kože.

Konzumacija algi ne preporučuje se trudnicama, dojiljama i ljudima koji imaju kroničnih problema sa štitnjačom te se stoga savjetuje konzultacija s liječnikom.

Autor: Marina Jakšić