Izložba „Caravaggio & Bernini“ od 15. listopada 2019 .u bečkom Muzeju povijesti umjetnosti.

Bečki Muzej povijesti umjetnosti ove jeseni priprema poslasticu za sve ljubitelje barokne umjetnosti. Izložba pod nazivom „Caravaggio & Bernini“ koja će biti otvorena 15. listopada 2019. obuhvatit će 70ak remek-djela talijanskog baroka.

U središtu izložbe koja će se moći pogledati sve do 19. siječnja 2020. nalaze se, kao što i sam naziv najavljuje, djela slikara Michelangela Merisija da Caravaggia i kipara Giana Lorenza Berninija. Ova dva umjetnika koja su svaki na svoj način utjecali na europsku umjetnost 17. stoljeća po prvi su puta objedinjeni u jednoj izložbi. Ono što ih povezuje novo je poimanje realističnog prikaza prirode i velikih osjećaja.

Iako bečki muzej Povijesti umjetnosti posjeduje jednu od najopsežnijih zbirki Caravaggiovih radova izvan Italije, u Austriji još nikada nije prikaza izložba radova posvećena upravo njemu. Radovi generaciju mlađeg Berninija koji su znatno utjecali i na austrijsku baroknu umjetnost također su se rijetko mogli vidjeti na nekoj bečkoj izložbi.

Izložba je posvećena fenomenu procvata baroka i revolucionarnim promjenama rimske umjetnost toga doba. Koncentrirana je na umjetnička previranja koja su se između 1600. i 1650. događala u svetom gradu i koja su imala dalekosežan utjecaj na cijelu Europu. Tih nekoliko desetljeća Rim postaje magnetom za mnogobrojne talentirane umjetnike iz Firence, Napulja i Lombardije, ali i Francuske, Njemačke, Flandrije i Nizozemske.

Svi su oni eksperimentirali s novim temama i kompozicijskim rješenjima. Iz toga su proizlazili fascinantni radovi puni dinamike i strasti, a isticali su se prikazom ekscentričnih i naglih pokreta te teatralno insceniranom igrom boja. Intenzivni osjećaji prikazanih figura dočaravani su izražajnom gestikulacijom i mimikom, a umjetnički je zadatak bio emocionalno dirnuti publiku.

Pored radova dvojice već spomenutih umjetnika u okviru izložbe moći se vidjeti i radovi umjetnika kao što su Artemisia Gentileschi, Annibale Carracci, Nicolas Poussin, Mattia Preti, Guido Reni, Pietro da Cortona, Francesco Mochi, Giuliano Finelli, Alessandro Algardi te François Du Quesnoy.

Izložba obuhvaća mnogobrojne posudbe iz velikih muzeja diljem svijeta, a neka od najzanimljivijih djela koja će se moći vidjeti u Beču su i Caravaggiov „Narcis“ i „Dječak kojeg je ugrizao gušter“ te Beninijev model slona s obeliskom te bista kardinala Richelieua.

Uz dopuštenje: PR365 (sve fotografije)

Vrtne zabave i noći na terasi uz malo stila i ljetne mix and match trikove iz svijeta dizajna pretvorit će se u potpuno nov i uzbudljiv doživljaj ljeta. Tu na scenu nastupa Unopiù, sinonim za vrhunski namještaj za vanjske prostore.

Za stvaranje intimnog događaja koji odražava ambijent baš po vašoj mjeri spojite lijep i udoban namještaj, lampice, opuštajuće mirise, prozračne materijale, glazbu i mediteransku hranu i uživajte u ljetu po svom kroju i sa svojim najdražima. Evo nekoliko tips & tricks koji će vam pomoći u tome.

Igra svjetlosti

Dobro osvjetljenje je bitno kako biste postigli ugodan ambijent u vrtu. Stvorite savršenu kulisu žaruljicama koje ćete rasporediti po ogradi terase i granama ukrasnih grmova i drveća u dvorištu ili uvođenjem solarnih svjetala u cvjetne gredice.

Ovo ne samo da će vašem vrtu dati prekrasan sjaj, već će istaknuti i njegove najbolje osobine. Postavite treperave svijeće kako biste stvorili ugodnu atmosferu. Šetnice i staze izgledaju lijepo kada su uokvirene svjetiljkama punjenim svijećama ili fenjerima, što će pružiti i sigurnost kada padne mrak.

Moderne ideje za rasvjetu mogu vam pomoći u isticanju vašeg krajobraznog uređenja, osvjetljavanju bazena i dodavanju rasvjete za noćne roštilje. Mogućnosti kao što su marokanske svjetiljke, lanterne i romantična svjetla iz bajke omogućuju vam jedinstvenu atmosferu – od misterioznog i veličanstvenog do smionog i suvremenog.

Mjesto gdje ćete se udobno smjestiti

Spajanje efektnih komada namještaja, tekstura i boja unijet će bezbrižnost u atmosferu. Spoj kvalitetnih materijala i namještaj u prirodnim tonovima s daškom retro šarma doprinijet će postizanju profinjene atmosfere u kojoj će se svi osjećati relaksirano.

Posljednji trendovi u uređenju vanjskih prostora u sam vrh izbora namještaja za eksterijere naglašavaju Unopiù kolekcije koje nude namještaj i dodatke za uređenje terasa i vrtova od materijala otpornih na sve vremenske uvjete, a kuhinjski pribor i posuđe prava su mala umjetnička djela koja dodatno zaokružuju dojam.

Zahvaljujući najnaprednijim tehnologijama, pažljivom odabiru sirovina i dizajnu, Unopiù proizvodi mogu izdržati i najekstremnije uvjete okoliša. Riječ je o kvalitetnim materijalima poput tikovine “Grade A”, koja je najplemenitije drvo, dobiveno iz središnjeg dijela debla i dolazi iz certificiranih indonezijskih plantaža u skladu s ekološkim parametrima; ručno kovanom željezu koje se podvrgava zaštitnim postupcima protiv oksidacije i bojanjem termoreaktivnim prahom.

Nakon što ste odabrali kvalitetan i pomno dizajniran namještaj i stvorili ambijent za opuštanje romantičnim osvjetljenjem, vrijeme je za ukusnu hranu i osvježenje.

Mali bar kao točka za opuštanje

Ponudite nekoliko različitih opcija za piće u dvorištu. Budite kreativni s postavkama bara. Umjesto klasičnih čaša za piće, oslikajte ih bojom za staklo i naglasite kreativnost na svoj način. Ponudite mnogo sladoleda kako biste svojim gostima dodatno uljepšali druženje.

Prekrasan stol i atmosfera

Kada osmislite fino blagovanje, svaki detalj je važan – od ukrasa do stola za hranu, svaki element savršeno doprinosi postizanju osjećaja harmonije. Stvaranje pravog cvjetnog središnjeg dijela također je neophodno pa se poigrajte cvjetnim aranžmanima i potrudite se da tonovi i teksture odgovaraju temi i cjelokupnoj estetici.

Hranu bazirajte na mediteranskim, laganim jelima. Morski plodovi, bruschette i sitni zalogaji neka obiluju mirisnim začinima, povrćem i maslinovim uljem.

Pozovite ljude koji vas čine sretnima i uživajte u zajedničkim trenucima na otvorenom, a glazba tijekom cijele večeri neka ne prestaje.

Uz dopuštenje: Lollipop (sve fotografije)

Nismo se tome usudili ni nadati, no neki nas ljudi stalno iznova iznenađuju, a Srđan Sacher je svakako jedan od njih. Čovjek koji ode kad je najzanimljivije, i ponovno se pojavi transformiran kad to najmanje očekujemo.

SACHER je novi bend Srđana Sachera, osnivača legendarnih Haustora i Vještica, autora brojnih hitova, kao što su “Moja prva ljubav” (Djevojke u ljetnim haljinama), “Totalno drukčiji od drugih”, “Volim slušati radio”, “Ne-običan dan”, “Kradljivac srca”, “Zlato”, kompozitora koji se u svojoj bogatoj karijeri okušao, ne samo u popularnoj glazbi, nego i, vrlo uspješno, u glazbi za film, kazalište i televiziju.

Sacher je više puta u intervjuima rekao da odlazi iz bendova kad dosegnu što su mogli doseći, i kad mu prestanu biti izazov. Publici, naravno, bude žao, ali ako mu to povlačenje iz rutine omogućava da mu nove pjesme zvuče ovako svježe, opraštamo mu, jer u novim pjesmama nema ni traga zamoru materijala, bez obzira što se Sacher ovim poslom bavi punih četrdeset godina.

U novom projektu i ovaj su put okupljeni izuzetni glazbenici, a to ga je, kako sam kaže, i inspiriralo da se uopće vrati u pop-vode i napravi ovakav album.

“Pjesme su me po noći vukle za noge da ih snimim”, govori Sacher i dodaje, napola u šali, da ga je žena natjerala, jer joj je bio ‘pun kufer polimetričke mikrotonalne glazbe kojom se on bavi zadnjih godina’.

Prvi singl s albuma, pjesma “Mene nisi nikad volila”, naizgled melankoličnog naslova, puca od energije kao uostalom i cijeli album “Biser, ambra, jantar” koji još niste čuli, ali vjerujte nam na riječ.

“Električni sitar savršeno zvuči u pjesmi i ne znam jel to ikad iko koristil u ovim krajevima.

Ima i 12-žični Rickenbacker, akustična gitara na open G štimu, i moj dragi EB-0 Gibson iz 1964. i piccolo snare i sve…

A čega tek ima na albumu, koji stiže uskoro – Kyma, sikusi, antara, charango, električni klaviri, gitare bez pragova, zrikavci Algarvea, plac u Lagosu i Rovinju, Glavni kolodvor, Brankina zdela za salatu…“ – S.Sacher

Pjesma je zaherovski kompleksna, s njegovim karakterističnim basom, emotivnim, a moćnim vokalom Filipa Riđičkog, začudnim gitarama Ivana Beuca i nesmiljenima gitarama Miljana Bakića, te savršeno preciznim bubnjem Drage Brkljačića – Face.

Žanrovski je i pjesmu i album najbolje opisati kao autorski pop, ili, kao što je još davno jedan kritičar rekao, Sacher-pop – “Slojevit, smrtonosno ozbiljan, a vedar, kao kad iziđe sunce nakon puno kiše, dok je još sve natopljeno.”

Singl prati i originalni video spot u režiji Tvrtka Vidokka Barišića.

Na novi materijal “totalno drukčijeg od drugih” reagirali su i renomirani glazbeni kritičari koji su ususret najavljenom albumu već podijelili svoje dojmove:

“Čuti nove pjesme autora koji je s Darkom Rundekom prije 35 godina snimio ponajbolji regionalni album, ‘Treći svijet’, svakako je ostvarenje glazbenih maštarija.” – Bojan Mušćet

“Ono čemu se treba radovati je da je Srđan Sacher kao basist, klavirist, prateći pjevač, autor glazbe i tekstova za sve pjesme s novog albuma već u prvom singlu ponudio efektan i elegantan, osunčan i sočan psihodelični 60’s pop s novovalovskim tempom.” – Aleksandar Dragaš

“Konačno! Jedina solo karijera preostala od vremena novog vala koja ima smisla dobija pečat i sjajan lansirni singl/spot. Osobenjak Srđan Samuel Sacher pokazuje kako je to imati autorski štih i pečat.” – Anđelo Jurkas, DOP Magazin

Uz dopuštenje: Polak Media
Fotografija: Blagoja Borislav Pešić

Nove serije idealne su za ugrijano ljeto – kad je vani prevruće, maštoviti svjetovi serija i filmova spašavaju od sunčanice.
Počastite se serijskim desertima uz 6 novih serija.

Sjajna je stvar što se na Pickbox NOW nalaze cijele sezone serija pa se epizode mogu gledati jedna za drugom!

„Rivijera“ (Riviera)

U svježoj triler-seriji, glavna je glumica magična Julia Stiles, koju poznajemo iz filmova „10 razloga zašto te mrzim“, Mona Lisa Smile i brojnih drugih. Stiles je američka kustosica Georgina, a njezin muž Constantine ubijen je u eksploziji na jahti ruskih oligarha i dilera oružjem.

Vjerujući da njegova smrt nije nesretni slučaj, upleće se u svijet laži i kriminala i njezin se život u trenu preokrene. Uz Juliju Stiles, tu je i izvrsna glumačka postava koju čine zgodni glumac Iwan Rheon („Igra prijestolja“), Lena Olin („Čokolada“, „Casanova“) i Adrian Lester (Hustle).

„Spasi me“ (Save Me)

„Spasi me“ je najboljom dramskom serijom 2019. godine proglasio Royal Television Society. Osim toga, dobila je toliko izvrsne kritike da je odmah naručena i druga sezona koja se tek snima. Originalna, misteriozna i napeta, nova serija „Spasi me“ s Lennyjem Jamesom u glavnoj ulozi prava je kriminalistička poslastica. Kompletna prva sezona je na Pickbox NOW!

„Meci“ (Bullets)

Nova finska kriminalistička serija „Meci“ (2018) inteligentan je spoj krimiserije, špijunskog trilera i političke drame. „Meci“ nije tipična nordijska noir serija.

Radnja se vrti oko bivše teroristice Madine Taburove nadimka Crna Udovica, koju glumi njemačka glumica Sibel Kekilli (Game of Thrones, Head-On). Ona dolazi u Helsinki i traži politički azil. Dotad se za Crnu Udovicu mislilo da je mrtva, što prouzroči sumnje tajnih agencija.

„Cardinal“ (Cardinal)

Mračna atmosfera i jeziva radnja s fokusom na misterioznoga glavnog lika i kompleksnu radnju koja se vrti oko istrage ubojstva podsjećaju na skandinavske noir serije, zbog čega je kanadska kriminalistička serija „Cardinal“ idealna za rashlađivanje tijekom ljeta.

Serija prati detektiva Johna Cardinala kojega glumi fantastičan glumac Billy Campbell (The Killing, Moon Over Miami, The 4400, Once and Again). Sve tri sezone su na Pickbox NOW!

„Dijamanti“ (Ice)

Dramska kriminalistička serija „Dijamanti“ (Ice) okuplja snažnu ekipu – tvorac serije je scenarist i redatelj Robert Munic (Empire), a u glavnim ulogama su popularni glumac Donald Sutherland (The Hunger Games i brojni drugi), Jeremy Sisto (Law & Order, Six Feet Under) i Cam Gigandet (The O.C.). Radnja serije vrti se oko obitelji iz Los Angelesa čiji obiteljski posao ima dugu tradiciju – bave se trgovinom dijamantima. Obje sezone napete kriminalističke serije su na Pickbox NOW!

„Mary ubija ljude“ (Mary Kills People)

„Mary ubija ljude“ (Mary Kills People) napeta je kanadska serija u čijem je fokusu priče doktorica Mary Harris, koju portretira sjajna kanadska glumica Caroline Dhavernas. Mary radi na hitnom odjelu u bolnici, no ima i posao sa strane kao savjetnica za završetak života. Intrigantna serija bavi se tabu-temom, a sve tri sezone su na Pickbox NOW!

Uz dopuštenje: Pickbox (sve fotografije)

Odlazak u planine usred ljeta za mnoge je najpoželjnija avantura. Zelene planine Austrije kao stvorene su za potpuni užitak i opuštanje uz duge šetnje po mnogobrojnim stazama, nordijsko hodanje uz brzu planinsku rijeku ili sunčanje na jezeru.

No, vjerujte sunce je na velikim visinama još jače i može biti opasnije od one snage kojom nas obasjava na morskom žalu.
Na jakom visinskom suncu puno je veća mogućnost od dobivanja opeklina a pogotovo pjega i mrlja na licu i rukama.

Naime, na koži lica i tijela, posebno na remenima, dekolteu i rukama, pjege i razne mrljice pojavljuju se kao posljedica genetike ali ipak ponajviše zbog izlaganja suncu. No, na pojavu pjega i mrlja možemo uspješno utjecati.

Kako nastaju mrlje, fleke i pjege

Uslijed povećanog stvaranja pigmenta nastaju sunčeve pjege, na nosu beskrajno simpatične, ali mrlje na obrazima najčešće smetaju svakoga tko se s njima suočio na svom licu.

Češće se pojavljuju kod osoba svijetle puti koje imaju više tzv. feomelanina – crvenkastih pigmenata, dok crnosmeđeg pigmenta tzv. eumelanina imaju više osobe tamnije puti te on uspješno apsorbira svjetlost svih valnih dužina.

Upravo zato se osobama svjetlije puti i savjetuju sredstva za sunčane s jačim UV zaštitnim faktorom – kojeg ne bi smjele zaboraviti namazati i na sve dijelove lica i dekoltea.

Izlaganje suncu bez zaštitnog faktora, pretjeran boravak u solariju, kao i kozmetički tretmani poput laserskih zahvata mogu uzrokovati različitu diskoloraciju kože.

Hiperpigmentacija može nastati kao posljedica zacjeljivanja rana, nakon čega nastaje plitka mrlja, odnosno diskoloracija. Ova pojava često predstavlja estetski problem jer se manifestira na mjestima koja su izložena pogledima i nisu prikrivena odjećom. Problem hiperpigmetacije moguće je riješiti pravilnom njegom.

Iako se hiperpigmentacija uglavnom povezuje sa starenjem, ovaj problem pogađa sve veći broj mlađih žena. Hiperpigmentaciju uzrokuje prekomjerna proizvodnja melanina u pojedinim dijelovima kože zbog više različitih razloga.

No, najčešći uzrok hiperpigmentacije je prekomjerno izlaganje suncu. Upravo zbog toga je ovaj problem sve učestaliji i kod mlađe populacije.

Mesoestetic stick sa 100+ zaštitnim faktorom pravi je spas za zaštitu od sunca. Spretan za nanošenje s par poteza stickom na konturu oko očiju i predio usana, kao i za nanošenje na ožiljke i mrlje za one koji ih imaju.

Pruža dvostruko veću zaštitu od minimalne zaštite koja se zahtijeva od SPF50 + krema za sunčanje. Ono što mu daje dodatnu prednost je njegova ambalaža koja veličinom stane i u najmanji džep kada vam je pri ruci ma gdje god se kretali po suncu.

Mesoestetic stick sa 100+ sadrži ulje sjemenki ružinog drveta za pogodnost regeneracije i ozdravljenja. Ovaj proizvod je i oftalmološki testiran što pruža dodatnu sigurnost za sve one koji imaju osjetljive oči, a i za naglasiti je da nema nikakvih dodatnih mirisnih komponenti.

Mesoestetic njega, učinkovito djeluje protiv glavnih vrsta hiperpigmentacije, primjerice melasme i staračkih pjega.
S obzirom na to da su lice, ruke i dekolte izloženi UV zračenju više od ostatka tijela, ta područja – osobito lice – zahtijevaju posebnu i trajnu zaštitu, tijekom cijele godine, kako bi se smanjili vidljivi znakovi starenja.

Mesoestetic stick sa 100+ nudi superiornu zaštitu od sunca i stvoren je posebno za kožu lica

Formula ima laganu i ugodnu teksturu koja ne ostavlja osjećaj masne kože te je dokazano pogodan čak i za osjetljivu kožu – što ga čini idealnim dodatkom za zaštitu od sunca u našoj dnevnoj kožnoj rutini.

Proizvodnja piva započela je kao kućanski posao kojeg su obavljale žene, pa tako možemo reći da je od samih početaka pivo pronašlo svoje mjesto u kuhinji i gastronomiji. Razvojem civilizacije i tehnologije kuhanje piva se sve više razvija, kreiraju se novi okusi i arome koje postaju neizostavan dio kulinarskog umijeća.

Kuhanje s pivom zahtijeva znalačko sljubljivanje jela s odgovarajućim vrstama piva i stoga čini bitan dio pivskog kulinarstva koje postaje sve popularnije. U nastavku vam donosimo tri savjeta uz koja će svako jelo kombinirano s pivom dobiti još bogatiji, ukusniji okus.

Pivo daje jelima bolju aromu

Običaj da se u hranu dodaje vino prevladao je našom civilizacijom. Odnos piva i vina oduvijek je bio opterećen predrasudama kako vino daje jelima plemenitiji okus. Izađite iz gastronomskih okvira te umjesto vina u kuhanju eksperimentirajte s pivom. Primjerice, riža izvrsno upija ječmeni slad, a pšenični se okus spaja s gorko-slatkim vrganjima. Pivo se odlično slaže i s jelima od piletine pa čak i jadranskim lignjama koje se mogu pripremiti u hrskavoj tempuri od piva i šafrana uz umak od jogurta.

Pivo se odlično sljubljuje s desertima

Pravi ljubitelji piva reći će da ono pristaje uz svako jelo, a u posljednje vrijeme popularno je eksperimentiranje piva kao jednog od glavnih sastojaka deserata. Pivo možete dodati u omiljene palačinke, brownie kolače i ostale deserte kojima dominira tamnija čokolada. Uz deserte koji sadrže voće odlično prija svijetlije, laganije pivo voćnih okusa.

Pivo pristaje različitim kulinarskim tehnikama

Od mariniranja, deglaziranja, pečenja, pirjanja, poširanja pivo se koristi u mnogim kulinarskim tehnikama. Gorčina hmelja daje plemenitu gorčinu jelu, a ječmeni slad dodaje slatkoću. Kvasac daje jelima lagani kvasni okus, dok su enzimi kvasca idealni za omekšavanje mesa.

Ovo su samo neki od savjeta kako iskoristiti najbolje od piva u kuhinji, a dok će ljubitelji ovog gorkastog pića, posljednji vikend u kolovozu, od 30. kolovoza do 3. rujna, na 33. Danima piva Karlovac konačno doći na svoje u kulinarskom showu čiji će domaćin biti poznati hrvatski gastronomad, Rene Bakalović.

Iz godine u godinu pivski festivali su sve popularniji jer osim uživanja u koncertima pružaju mogućnost degustacije različitih piva i uživanje u kvalitetnoj gastronomiji. Taj trend potvrđuju i ovogodišnji Dani piva na kojima će posjetitelji moći uživati u posebnom Festivalskom pivu koje će se savršeno slagati uz kobasice proizvedene isključivo za tu priliku.

Organizator ovogodišnjih Dana piva je Grad Karlovac. HEINEKEN Hrvatska sa svojim brendom Karlovačko generalni je sponzor Dana piva a izvršni organizatori su Turistička zajednica grada Karlovca i trgovačko društvo Mladost d.o.o. Karlovac.

Više informacija o programu manifestacije te novostima u ponudi možete pronaći na službenoj stranici te na Facebook i Instagram profilima manifestacije.

Uz dopuštenje: Fabula (sve fotografije)

Mnogobrojni poznati bečki restoranu rezervacije vrše po principu tzv. time slotova.

Sve više bečkih restorana povodi se za američkim primjerom, gdje se u iznimno poznatim lokalima stol za ručak ili večeru moguće rezervirati samo na određeno vrijeme.

U nekim se bečkim restoranima stol može naime dobiti samo na sat i pol, što je kod mnogih gostiju znalo izazvati nezadovoljstvo i negodovanje.

No iz Bečke gospodarske komore ističu, kako razumiju motive ovakvog postupanja ugostitelja, kojima je naravno u cilju da se za stolom tijekom večeri izmijene barem dvije različite grupe gostiju.

Među prvima koji su uveli ovakvu vrstu rezervacija renomirani su bečki restorani, a njihovi gosti koji nakon večere žele popiti još jedno piće to često moraju učiniti za barom.

Ograničenja su naravno neophodna i za vrijeme blagdana i praznika kao što su Valentinovo, Majčin dan ili neki drugi popularni praznici, kada se svi žele počastiti odlaskom na večeru.

Posjetiteljima koji žele duže vremena ostati u restoranu preporučuju se kasniji termini pa to svakako imajte na umu prilikom idućeg posjeta Beču.

Uz dopuštenje: Euro Comm (sve fotografije)

Nema ništa bolje nego osvježiti se hladnom i sočnom poslasticom, a sladoled je svakako delicija koju mnogi obožavaju.

U samo par poteza i s pravim sastojcima i vi se možete pretvoriti u vrsnog slastičara koji krije niz ukusnih kombinacija za zdrave sladolede.

Što je najbolje, ovako pripremljeni sladoledi mogu stajati u zamrzivaču i mjesec dana nakon što ih napravite tako da budu uvijek nadohvat ruke.
Zato slijedite naše prijedloge i pripremite nepce za ugodno iznenađenje.

ČOKO – BANANA SLADOLED S KIKIRIKI MASLACEM
Za sve ljubitelje čokolade, postoji i ova verzija u kojoj glavnu ulogu igraju kakao i banana, čiji će se okusi odlično sljubiti. Dodatnu notu daje kikiriki maslac, koji obogaćuje sladoled proteinima i daje mu izuzetnu kremoznost. Banane je prije pripreme najbolje oguliti i zamrznuti na najmanje 6 sati.

Sastojci za recept:

• 3 zamrznute banane
• ¼ žličice ekstrakta vanilije
• prstohvat soli
• 3 žlice kakao praha
• 2 žlice maslaca od kikirikija

Priprema recepta:

Povežite banane, ekstrakt vanilije, sol, kako prah i maslac od kikirikija u blenderu. Odaberite željeni program i blendajte s pulsiranjem od 5 do 6 minuta.

Jo-Jo Design hrvatski je brend nastao prije šest godina, a ovoga ljeta donosi nikad šarmantniju kolekciju ogrlica i broševa.

Esencija kolekcije jesu multifunkcionalne ogrlice obogaćene prepoznatljivim Jo-Jo broševima s motivima kukaca. Ogrlice i broševi stvoreni su za eksperimentiranje, ručno su rađeni od pažljivo biranih materijala, a većina njih je unikatna i neponovljiva.

Široki raspon stilskih haljina, bluza, suknji, košulja, hlača i modnih dodataka, H&M x Richard Allan kolekcija vraća vas u 1960-e.a dugim siluetama i privlačnim detaljima poput visokog dekoltea, širokih manžeta i mekih pletiva, te palete boja i printeva. u Kolekcija ponovno budi duh London Swinging 60-ih.

Printevi Richarda Allana preuzeti su iz arhive i uključuju print poput pulsirajućeg Piccadilly-a, tekućeg Paraph-a, Palme-a koji se temelji na drvetu i Sanaa, nazvanog po povijesnom gradu. Uzorci poput Muse, apstraktni prikaz devet muza grčke mitologije, i Scott, interpretacija ranih tkanih pletiva škotske nizine, preteča modernih Tartanaca, nude snažne geometrijske uzorke suvremenim fluidnim oblicima.

„Divno je znati da će print mog oca nositi potpuno nova publika – bio bi oduševljen kao i ja. Mnogi od njegovih šarenih dizajna danas su jednako relevantni kao i kada su zamišljeni od 1960-ih do 1980-ih. H&M-ova ponovna interpretacija za 21. stoljeće dala mu je moderan pečat.

Nadamo se da će otvoriti vrata novim generacijama na novim mjestima, pokazujući izvanredne talente Richarda Allana, čiji su printevi postali sporedna riječ za šareni šik “, kaže Cate Allan, kreativna direktorica Richarda Allana iz Londona.

„Swinging London 1960-ih je ikonsko doba puno predivnih printeva i osebujnog duha koji se i dan danas osjeća. Apsolutno smo oduševljeni suradnjom s jednim od najupečatljivijih dizajnera printeva ovog doba.

Uzimanjem ovih klasičnih vintage printeva sa šalova i stavljanjem u novi kontekst, komadi iz kolekcije H&M x Richard Allan odaju istovremeno osjećaj snage i ženstvenosti, ali sa sofisticiranim dodirom “, kaže Maria Östblom, H&M voditeljica dizajna ženske odjeće.

H&M najavljuje suradnju s eklektičnim britanskim brandom Richard Allan, osnovanim 1962. godine i poznatim po svojim inovativnim šalovima smjelog dizajna, apstraktnim uzorcima i živim bojama. H&M tim oživio je kultne printeve Richarda Allana u svojoj ženskoj kolekciji. Kolekcija će biti lansirana u odabranim trgovinama širom svijeta, kao i na online, s početkom rujna.

Ako ovog vikenda prošećete gradom i pogledate „Okolo“, moći ćete pronaći prve od brojnih umjetničkih instalacija i urbanih intervencija koje će vas sljedećih desetak dana kontinuirano iznenađivati po Zagrebu.

U sklopu drugog izdanja umjetničkog projekta “Okolo”, koji se održava u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba, od 17. kolovoza do 1. rujna brojni umjetnici i kolektivi svakodnevno će uljepšavati (u)lice grada, a manje i veće umjetničke priče čekat će da ih spontano ili namjerno otkrijete na više od 25 odabranih lokacija.

Već ovog vikenda „Okolo“ vas poziva na početak nesvakidašnje umjetničke šetnje Zagrebom, a prvi ovogodišnji susret s umjetnošću zakazan je u subotu, 17. kolovoza, u podne na Trgu bana Josipa Jelačića, Ilici i Margaretskoj ulici gdje ćete među prvima moći pogledati kroz objektiv Toše Dabca.

Usput se ne zaboravite i zaljuljati u prolazu kroz koji nikada ne prolazite, sakrivenom između Bakačeve i Cesarčeve ulice.

U nedjelju na Zakmardijevim stubama pronađite jedan malo drugačiji jumbo plakat i pomirišite biljke koje rastu iz betona na pet, još uvijek tajnih, lokacija.

Tjedan započnite interaktivno s igrom na platou Gradec, a u utorak pronađite ljubavnu instalaciju pored Uspinjače i „uhvatite“ male skrivene vunene intervencije u „igri“ s gradskim prostorima u Tomićevoj i Habdelićevoj ulici, na Zakmardijevim stubama i Strossmayerovom šetalištu te u parku Grič.

Srijedu pak rezervirajte za lov balona po Vlaškoj i duhovite ulične minijature koje će se skrivati posvuda po gradu.

Knjižnica na drvetu čeka vas od četvrtka na Vranicanijevoj poljani, dok će u petak na pročelju zgrade u Palmotićevoj ulici osvanuti najmanje jedan „Spavajući div“. Za vikend „naletite“ na skulpturu tamo gdje ju najmanje očekujete i pripremite se za novi tjedan pun iznenađenja na svakom uglu.

Uz već predstavljene međunarodne umjetnike – francuski street art par Ellu & Pitra, španjolskog majstora landscape svjetlosnih instalacija Javiera Riere i australskog umjetnika Michaela Pedersona poznatog po zanimljivim uličnim minijaturama – Zagreb će u sklopu ovogodišnjeg izdanja projekta „osvježiti“ i nekolicina hrvatskih imena.

Ida Blažičko, Botanike, Boris Bare, Maša Barišić, Pavao Kuharić, Mane Mei, Voona, Vitamin C i Nas dve u suradnji s Frakturom, Arhivom Tošo Dabac i Hortiartom potpisivat će zanimljiva rješenja u brojnim javnim prostorima, s ciljem skretanja pozornosti na njihovu ljepotu, posebnost i potencijal.

Događanje organiziraju Nas dve (Ana Mikin, Tina Kovačiček), uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba. Ostali partneri projekta su: Gradska skupština Grada Zagreba, Francuski institut, Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, Air France, Urbanka – powered by Erste Bank, Floraart, JUB, Fraktura i Arhiv Tošo Dabac / Muzej suvremene umjetnosti / Grad Zagreb.

Poznata uzrečica „Koliko para toliko muzike“ ne mora baš uvijek odgovarati stvarnosti – često izvedba i njezin učinak ovise o virtuoznosti i dobroj volji muzikanta.

A jedan takav „muzikant“ je svakako Ivica Mijačika, književnik i zaljubljenik u kazalište, umjetnički direktor „kKuTz“-a (ka Kultura u Tučepskim zaseocima), manifestacije koja se kazalištem, glazbom, slikom i književnošću opire gravitaciji!

Nekada su na padinama Biokova, u zaseocima ponad obalnog mjestašca Tučepa (nedaleko Makarske), živjeli težaci, ali su se nakon potresa 1962. spustili na obalu i počeli baviti turizmom.

Još godine 1766. pohodili su brojni prijatelji filozofa i pisca, don Klementa Grubišića (1725.-1773.) njegov ljupki barokni kameni ljetnikovac sagrađen neposredno uz more, s velikim balkonom na pročelju i zaklonjenim vrtom (danas hotel „Kaštelet“).

Prvi poratni hotel u Tučepima, nekoć devastiran, a danas obnovljeni, hotel „Jadran“, počeo se graditi 1948.(radnu snagu činili su u početku njemački ratni zarobljenici) prema nacrtima arhitekta Branka Bona (1912.-2001.), a prve je goste primio 1954.

Zahvaljujući dugačkoj šljunčanoj plaži, Tučepi postaju omiljeno turističko odredište, a žitelji zaseoka uglavnom potpuno napuštaju (i zapuštaju) svoje dotadašnje domove (i konobe). „Ljudskom srcu uvijek nešto treba …“ pjeva Petar Preradović, pa je tako i Mijačikinom srcu trebala ljepota bez primjese „krike i vike“.

U srpnju 2006. upustio se u avanturu puštanja grdelina (češljugara) u zaseoku Srida sela (obor Luketina) odnosno upriličio je nastup zagrebačkog Teatra grdelin s predstavom „Poletija grdelin iz žuja“, čime je počela akcija okupljanja mještana i gostiju oko kazališnih predstava u brdima, a ne na obali.

Te su godine bila uključena dva zaseoka, već sljedeće njih šest (povremeno i sedam, uglavnom petkom i iznimno subotom), a kako „prazna vreća ne stoji“, to su mještani, potaknuti Turističkom zajednicom Tučepi počeli otvarati konobe, nuditi „iće i piće“ i obično je „pala pisma“.

Mada se nakon predstava nastavljalo veselim druženjem, Mijačika na „svoje“ ambijentalne improvizirane pozornice nije nikada pripuštao predstave (likovnjake, književnike, glazbenike) koje ne bi zadovoljavale prilično visoke kriterije (ne dozvoljavajući ljetnoj opuštenosti da unese bedastoću).

Ako se ponešto nekome nije svidjelo, ipak se, u pravilu radilo o kvalitetnom odabiru: smanjena scenografija nije mogla narušiti dobru glumu, a entuzijazam lako preskoči poneku tehničku nevolju…

14.kaKuTz donio je od 13.7. – 17.8.2019. šest događanja, a ja sam odabrala ono 9.kolovoza u zaseoku Srida sela (Moča) kada je gostovala zagrebačka Kazališna grupa „Lectirum“ s predstavom „Dekorater“ engleskog glumca i damatičara Donalda Churchilla (1930.-1991.) u režiji Nine Kleflin ( svečana premijera očekuje se u jesen ove godine).

Poput legendarnog Teatra u gostima (Zagreb), koji je „svečanu premijeru“ upriličio tek nakon gostovanja u različitim sredinama, „Lectirum“ je pomalo na tom tragu, pa čak i odabirom teksta.

Spomenutu Churcillovu komediju „Dekorater“ (zapravo „Soboslikar“) pod nazivom „Whisky za troje“ preveo je i režirao Vladimir Gerić za Teatar u gostima (početkom srpnja 2000.), a nastupili su Ana Karić, Biserka Ipša i Boris Buzančić.

Priča o preljubu, osveti, nezadovoljstvu zbog posla (soboslikar je nerealizirani glumac) odnosno privatnog života nije pretjerano originalna niti profinjena.

Međutim ovaj predložak nudi mogućnosti za poigravanje detaljima (lokalizacija koja obiluje elementima prepoznavanja uvijek garantira zabavu), pa ako su glumci raspoloženi (maštoviti i daroviti) može se ostvariti predstava zabavna i bez podilaženja.

A čini mi se da su Ksenija Pajić (preljubnica Maša), Ines Bojanić (osvetnički raspoložena prevarena supruga Jasna) i Goran Grgić kao djelatni soboslikar (voli se zvati dekorater) a zapravo nezaposleni glumac Valter Jadničak, iskoristili te mogućnosti.

Već smiješnom odjećom (Slavica Šnur) i namještajem (Željka Radešić) naznačuju se komične crte (mada su obje žene zapravo u nevolji, a ni muškarcu nije lako), a činjenica da je scenografija smanjena nimalo nije omela nužne scene (mjesec i zvijezde se ničim ne mogu zamijeniti!).

Šašave rečenice pripisujem mašti glumaca i neki „štosevi“ bi mogli postati poslovični. Na primjer kada soboslikar (prezime Jadničak baštinio je razvodom, a očekuje da će mu pomoći u karijeri, jer zna da postoji uspješan glumac prezimenom Poljičak) tražeći upute o bojanju sobe koristi poštapalicu: „Ili da ili ne ili kaj?“ .

Način na koji ju Grgić izgovara, nadopunjen dostojanstvenim držanjem, perikom koju stalno navlači i radnom odjećom koju nosi poput dizajnerskog odijela, izaziva gromoglasni smijeh.

Poput komičara iz doba nijemog filma, on ozbiljnošću izraza lica podvlači komičnost sadržaja (mislim da bi se Churchill prilično iznenadio „svojem“ tekstu), kao na primjer, kada za pristanak u prevari traži od Maše da otpjeva pjesmu „Ja se konja bojim…“ i pokaže gaćice (Pajić i u ovakvim situacijama pokazuje da je zbilja odlična).

Epizoda uklapanja uloge Othella u govor Mašinog prevarenog muža (kojeg dekorater izigrava pred Jasnom) gotovo dirljivo (iako komično) pokazuje kako glumac Valter nastoji zatomiti dekoratera Valtera….Ne sjećam se kada sam zadnji puta gledala nekoga tko tako predano oblikuje osobu duboko tužnu i nezadovoljnu, koja to „na van“ vješto prikriva pokušavajući ugrabiti male radosti.

Okolina se smije njegovim akcijama, ne mareći za istinsko stanje . U konačnici, na pitanje „Ili da ili ne ili kaj?“odgovorila bih u rimi „Grgić mi je haj“. Istinski vjerujem da jesenje zagrebačke kiše neće izbrisati radost igre koju sam srela na padinama Biokova jedne tople ljetne noći.

Fotografije Joško Lopar

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Pogodan zemljopisni položaj i prirodna bogatstva mogu biti blagodat i prokletstvo određenog naselja, jer se tu podjednako okupljaju miroljubivi doseljenici i tutnje divlji osvajači.

Vulkanske erupcije iz doba Zemljine mladosti izazvale su mnoge promjene, pa su zahvaljujući njima na području današnjeg gradića Topuskog nastala termalna vrela.

Voda je uvijek bila mamac, pa su se već prije 5000 godina ovamo pristigli prvi ljudi. Brojni spomenici iz doba Rimljana (od 1.stoljeća na dalje) pokazuju da ovdje nastaje kupališno naselje pod imenom Ad Fines.

Ime Toplice (iskrivljeno kasnijim zapisivanjima u današnji naziv Topusko) spominje se 1102. pokazujući da se radi o toplim izvorima, ali ukazujući i na jezik stanovništva.

Godine 1205. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II poziva crkveni red cistercita na područje današnje Banovine

Oni za svoje sjedište izabiru Topusko, a do 1282. tu su izgrađeni samostan i velika gotička crkva Blažene Djevice Marije, jedna od najvećih toga doba. Dolaskom Osmanlija u 15.stoljeću i odlaskom cistercita, opatija počinje propadati, a početkom 19.stoljeća građevinski materijal se koristi za izgradnju toplica.

Danas se u lijepom parku nazvanom Opatovina mogu vidjeti tek ostaci velikog portala (23 m).

Mada se govori o bogatim profilacijama i lijepo klesanom kamenu, na portalu je to teško vidljivo, budući da mu se jedva može prići zbog metalne konstrukcije koja ga obavija(već se dugo čekaju neka bolja vremena za obnovu).

Prestankom opasnosti od Osmanlija raste zanimanje za razvoj lječilišta i ono postaje među najpopularnijim u Austro- Ugarskoj.

Zahvaljujući reumatskim smetnjama Sofije, supruge bana Josipa Jelačića, oni ovdje često borave, a banica se vrlo uspješno oporavlja zahvaljujući bistrim kupkama na lokalitetu Spiegelbad (spominje se Sofijina kada iz koje je izliječena ustala kako bi plesala na balu 1853.).

Danas više nema ni Sofijine kade, ni banske palače, a niti kompleksa podignutog oko blatnih kupki. Nasuprot ulaza u Blatne kupke stajala je lječilišna restauracija, krasno zadnje i svojevrsna zadužbina bana Jelačića.

U toj zgradi je 8. i 9. svibnju 1944. održano Treće zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) tada proglašeno najvišim organom vlasti demokratske Hrvatske (već u lipnju iste godine u Topuskom je održan Prvi kongres kulturnih radnika).

Zgrada je obnovljena 1984., ali onda je porušena u Domovinskom ratu ( kao i neke druge). Na mjestima nekadašnjih zdanja danas stoje table s opisima, u zgradi lječilišta mogu se vidjeti stare fotografije, ali kolektivno sjećanje polako blijedi (nitko od prolaznika nije znao o čemu govorim pri spomenu „špiglbada“!).

Dakako, teško je nadoknaditi razrušene zgrade, ali bi se ipak konačno mogao urediti portal i slikovitije obilježiti mjesta nekada važna za izgled i život Toplica /Topuskog.

Fotografije Anđelka Felja, Mirko Janković

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Začahureni u svojoj samodovoljnosti, nasljednici europske antičke civilizacije uvijek se silno iznenade kada shvate da je u nekim drugim, „divljim“ predjelima svijeta cvjetala umjetnost i znanost na jednako visokoj, ako ne i višoj razini.

Nimalo ne iznenađuje da su stoljećima usporedno egzistirali osvajački pohodi grabežljivih nomadskih hordi i profinjeni životi urbanih sredina.

Jedan od najvećih ratnika i vladara, utemeljitelj carstva Timurida bio je Timur/Tamerlane, znan i kao hromi Timur (1336.-1405.) koji je gospodario ogromnim teritorijem u razdoblju od 1370.-1405.

Njegovu je osvajačku politiko nastavio sin Shahrukh (1377.-144.; vladao je od 1405.-1447.) izabravši za svoje sjedište grad Herat umjesto Samarkanda, kojeg je prepustio sinu punog imena Mirza Muhammad Taraghay bin Shahrukh (1394.-1449.), vladaru Transoxiane (obuhvaća prostor između rijeka Amu Darye i Syr Darye, odnosno današnjih država Uzbekistana, Tadžikstana i Kazahstana).

Spomenuti Mirza, Timurov unuk, više je bio sklon nauci, posebno matematici (trigonometriji) i astronomiji negoli ratovanju i vladanju.

Suvremenu astronomiju silno je zadužio svojim katalogom u kojem je vrlo precizno zapisao položaj 1018 zvijezda (1437.).

Njegovo skraćeno ime točnije nadimak glasi Ulugh beg odnosno Ulugbek (Veliki vladar), a njegov se katalog smatra najvažnijom „zvjezdanom “ knjigom u razdoblju između Ptolomeja (100.-170.),čije je podatke svojim mjerenjima temeljito ispravio, i Tycha Brahe (1546.-1601.).

Mirzo Ulugbek je bio izvrsno obrazovan, govorio je pet jezika i posjedovao zavidno matematičko i astronomsko znanje, pa je poput pravog prosvjetitelja u Samarkandu sagradio medresu (1417.-1420.), a potom i veliki opservatorij (1424.-1429.), okupivši brojne znanstvenike.

Ulugbek nije prvi graditelj opservatorija u islamskom svijetu, ali je njegov sekstant bio najveći do tada (postoje različiti podaci koji govore o polumjeru od 36 m do 40 m).

Prema nekim pokazateljima, opservatorij u Samarkandu bio je inspiriran ostacima opservatorija sagrađenog 1272.u Maraghehi (Iran), dok se njegov uzidani sekstant „oslanjao“ na onaj iz Raya (danas četvrt Teherana,Iran ) koji je 994.sagradio Abu- Mahmud al Khujandi (940.-1000.) nazvavši ga prema svojem vladaru Fakhr al Dawlu, Fakhri sekstant (ime koje se koristi i za Ulugbekov).

Veličina očuvanog djela Ulugbekovog sekstanta (zahvaljujući tome što je bio pod zemljom) daje naslutiti da je opservatorij bio veliko trokatno zdanje.

Izmjereni podaci položaja nebeskih tijela čine vrlo mala odstupanja u odnosu na mjerenja suvremenim instrumentima, što upućuje na činjenicu da se radilo o znalačkoj gradnji i vrhunskom učenjaku.

Nakon očeve smrti 1447.Ulugbek dolazi na vlast i sukobljava se sa svojim sinom (Abdal Latif Mirza, 1420.-1450.) koji ga ubija za vrijeme molitve.

Iako je jasno da se radilo o borbi za vlast, prema legendi, za taj čin postoji opravdanje u Ulugbekovom proučavanju zvijezda odnosno „petljanju“ u Božje poslove, pa je ubojstvo čin Božje kazne!

Opservatorij je temeljito razrušen (navodno iz vjerskih razloga), a do prvih spoznaja o postojanju ovog veličanstvenog zdanja dolazi ruski arheolog Vasilij Vjatkin tek godine 1908.

Iskopavanjem pronalazi temelje zgrade i podzemni dio sekstanta, čiji ostaci svojim dimenzijama još uvijek izazivaju strahopoštovanje.

Danas je na ulazu u kompleks postavljena Ulugbekova sjedeća figura, dok su u nevelikom muzeju prikazani modeli opservatorija i poneki originalni arhitektonski dio.

Ushit pri pogledu na ostatke ovog zdanje i poštovanje koje gajim prema ovom izuzetnom astronomu nalazim u pjesmi Antuna Branka Šimića „Opomena“, koju je Ulugbek, ne sluteći, živio cijelim svojim bićem:

„Čovječe pazi/ da ne ideš malen/ ispod zvijezda!
Pusti/da cijelog tebe prođe/ blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ/kad se budeš zadnjim pogledima/rastajao od zvijezda!
Na svom koncu/mjesto u prah/pređi sav u zvijezde!“

Fotografije Špela Karo, Gorazd Bernard

Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Brojne zvijezde prošetale su bosanskim ćilimom povodom otvorenja jubilarnog izdanja najpoznatijeg filmskog festivala u regiji.

Sarajevo Film Festival ove godine slavi svoj 25. jubilej, a upravo su tom prigodom brojne poznate osobe kulturnog i javnog života imale čast prisustvovati svečanosti otvorenja ispred Narodnog pozorišta.

Festival je do sada ugostio brojne poznate osobe iz svijeta i regije, a ove godine na svečanosti otvorenja prisustvovali su Oscarovci Eugenio Caballero, Pawel Pawlikowski i Alejandro Gonzalez Iñárritu te ekipa filma Sin, redateljice Ines Tanović, čijom je svjetskom premijerom ovogodišnje izdanje Sarajevo Film Festivala i otvoreno.

Osvojiti Srce Sarajeva znači mnogo

To je grad s velikim i jakim srcem koje je preživjelo dosta toga, tako da sam oduševljen”, rekao je Pawlikowski, dobitnik Počasnog Srca Sarajeva prilikom dodjele.

”Obično na svakom festivalu postoji distanca, čini ga elita kinematografije. Na ovom festivalu sudjeluju obični ljudi i oni su ga i napravili. I to je, znam, drugačije od svakog drugog festivala koji sam vidio.

Uvjerio sam se i sam u ono što sam čuo. Ono što volim ovdje je činjenica da se publika okupila u centru grada. Sviđa mi se to.”, izjavio je Alejandro Gonzalez Iñárritu, meksički redatelj, producent i scenarist, također dobitnik Počasnog Srca Sarajeva.

Festival ove godine krasi i novi crveni tepih, točnije unikatni ćilim, koji je spoj tradicije i suvremenog. Kreativni tim Sarajevo Film Festivala se, nakon opsežnog istraživanja bosanskohercegovačkih ćilima iz zbirke Zemaljskog muzeja BIH, za izgled tepiha inspirirao elementima s ćilima iz Sarajeva koji datira iz 1930. godine.

Bosanskim ćilimom prošetala su i tri gradonačelnika, Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva te Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, koji su uz podršku festivalu poslali i poruku zajedništva.

Također, festivalskim ćilimom prošetale su i brojne osobe iz javnog života Hrvatske, poput prošlogodišnje članice žirija, Judite Franković, Jelene Veljače, Jadranke Đokić, Ive Mihalić, Ivane Roščić, Lane Barić, Lejle i Tarika Filipovića, Bobe Jelčića, Darije Lorenci Flatz, Anje Matković i brojnih drugih.

Ovogodišnji jubilarno izdanje festivala ugostit će rekordan broj filmova, njih čak 270, u 18 različitih programa iz 56 zemalja, od čega će 68 imati svjetsku, a 12 međunarodnu premijeru. Festival traje do 23. kolovoza, a održava se pod pokroviteljstvom UNESCO-a.

Tekst i fotografije: Priredba

Otvorenje 2. Samoborskog salona na temu “Granice” koje će se održati u utorak 20. kolovoza 2019. u Galeriji Prica u Samoboru s početkom u 19 sati. Žirirana izložba u organizaciji Udruge likovnih umjetnika Samobora (ULUS) predstavit će ukupno 25 autora koji su na različite načine interpretirali temu granica u svojim radovima. Kustosica izložba je Sonja Švec Španjol.

Crta koja omeđuje, razdvaja, dijeli… to je ona krajnja crta prostorne cjeline koju definiramo kao granicu. Iako pri spomenu granice najčešće pomislimo na razdvajanje, granica zapravo istovremeno razdvaja i spaja… ono unutarnje i vanjsko, vlastito i tuđe, privatno i javno, potrebno i nepotrebno, vidljivo i nevidljivo…. Granice mogu biti čvrste, promjenjive ili nejasne….

Kada govorimo o temi granica zanimljivo viđenje pronalazimo u izjavi nizozemske redateljice i glumice Karine Holla koja se bavila temom granica u jednoj kazališnoj predstavi definiravši pojam granice intrigantnom mišlju: “Granice izazivaju osjećaj nezaštićenosti i nestabilnosti, međutim, istovremeno svi trebamo granice zbog sigurnosti i privatnosti.

Granica je barijera, ali može biti i most prema različitim mogućnostima.” Tema granica prirodno se nametnula kao osnovni koncept 2. Samoborskog salona prvenstveno zbog iznimno širokog spektra mogućnosti interpretacije teme, ali i zbog aktualnosti samog pitanja granica u kontekstu trenutnih geopolitičkih previranja, što je potvrdio i iznimno velik broj prijava pristiglih na ovogodišnji Samoborski salon.

Od ukupno 66-ero prijavljenih umjetnica i umjetnika, stručni žiri je odabrao 25 autorica i autora koji su se istaknuli kvalitetom, originalnošću i raznovrsnošću prijavljenih radova u okviru zadane teme. Završni izbor rezultirao je kvalitetnim djelima u najraznovrsnijim medijima uključujući crteže, ilustracije, grafike, slike, objekte, skulpture, knjige umjetnika, svjetlosne i video instalacije, te performans.

U samom pozivu umjetnicima naznačena su tek neka od mogućih tumačenja pojma “granice”, dok su prijavljeni autori u svojim radovima nadišli same primjere, te ponudili daleko širi dijapazon interpretacija pojma granice, što je samo potvrdilo aktualnost, ali i dugovječnost ove slojevite, kompleksne, duboke i višeznačenjske teme.

Uz dopuštenje: Perciveart (sve fotografije)

Subota, 24. kolovoza i nedjelja 25. kolovoza rezervirani su za dvodnevno slavlje kojim će se obilježiti nezaobilazno jaka prisutnost žena na domaćoj glazbenoj sceni u posljednjih deset godina.

One su autorice teksta, instrumentalistice, producentice, skladateljice, svoje vlastite umjetničke i kretivne direktorice. Naoružane stavom, glasom, raznim instrumentima, sa i bez pratnje, žanrovski su vrlo različite – ali ako bismo probali tu kreativnu eksploziju staviti pod jedan zajednički nazivnik one su svakako – “kantautorice”

Glavni glazbeni program festivala čine nastupi Barbare Munjas, Nine Romić, Luce, Ivane Picek, Aklee Neon i Sare Renar, a popratni program začiniti će Tribina “Žene na nezavisnoj (kant)autorskoj sceni”.

Nastanak i razvoj snažne kantautorske scene u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj zanimljiv je s različitih novinarskih i glazbeno-estetičkih aspekata.

Na tribini u sklopu Festivala hrvatskih kantautorica o ovoj temi će razgovarati novinarke, insajderice i same glazbenice: Nina Romić (kantautorica i promoterica, voditeljica koncertnog programa Začarana Močvara), Eva Badanjak iz grupe Žen (autorica, gitaristica,dizajnerica i jedna od voditeljica programa “Živ Žar Žur” u AKC-u Medika), Andrijana Mirna Marin (fotografkinja i studentica Umjetničke akademije u Splitu te Antonela Marušić (novinarka, aktivistica i književnica) koja će moderirati razgovor.

Na tribini će biti prezentirana i dva dokumentarna glazbena filma koja se trenutno nalaze u procesu produkcije, oba posvećena fenomenu glazbenica i (kant)autorica na nezavisnoj glazbenoj sceni. Riječ je o filmovima: “Mogu i sama!” Antonele Marušić, te diplomskom dokumentarnom filmu “I one su tu” Andrijane Mirne Marin. Redateljice će s publikom podijeliti neka od iskustava sa snimanja, ali i vlastita viđenja fenomena pojave (kant)autorica na sceni Hrvatske, ali i regije.

U slučaju kiše koncerti će se održati u Jazz & Cabaret clubu Kontesa, Ul. Augusta Cesarca.

Uz dopuštenje: Priredba (sve fotografije)

Jedan slučaj progoni detektiva Matta Ballarda tijekom cijele karijere. Danas, nakon mnogo godina, čini se da se ubojica vratio, a ovaj put lovina je Matt.

U vrijeme kad je Matt Ballard započinjao karijeru, na istom su području zabačenog i sumornog Gibbet Fena ubijena tri dječaka. Kada glavni osumnjičenik pogine u prometnoj nesreći, prestanu i ubojstva. No Matt se nikada nije zadovoljio činjenicom što mu se krivnja nije dokazala, a crv sumnje da je ubojica i dalje na slobodi ne daje mu mira.

Dvadeset i pet godina poslije, Matt u neoznačenoj kuverti dobiva fotografiju koja prikazuje mjesto zločina u Gibbet Fenu. Štoviše, fotografija je snimljena prije samog zločinačkog čina.

Pristižu i nove fotografije, a sve su one povezane s ubojstvima iz prošlosti kao i Mattovom intimom koju on brižno skriva od pogleda javnosti.

Tada se dogodi novo ubojstvo sa svim glavnim značajkama koje to ubojstvo povezuju s onima iz prošlosti. I dok slučaj postaje sve zamršeniji, a istraga kao da tapka u mraku, sve se više nameće pitanje – ubojica se doista vratio ili je riječ o inteligentnom, opasno bolesnom imitatoru čiji je cilj uništiti Mattov život i ugled?

Havana 1958. Elisa Perez i njezine tri sestre mezimice su bogate dinastije proizvođača šećera.

Dok Perezovi muškarci vladaju sudbinom zemlje, one odrastaju u svijetu luksuza i dokolice. Međutim, borbe već bjesne na istoku zemlje, a uskoro će u samom središtu Havane početi građanski rat. Kako jedan svijet odlazi, drugi se rađa. Ali Elisu će susret s Pablom, mladim revolucionarom, baciti u samo srce sukoba. Rastrgana između odanosti obitelji, strasti i ideologije, njezina će se sudbina preokretati kao list na vjetru, baš kao i sudbina cijelog naroda.

Miami 2017. Elisina unuka Marisol Ferrera odrastala je slušajući romantične priče o Kubi, osobito o Havani, gradu koji je njezinoj baki pružio najveće radosti, ali i najveće životne drame. Elisa ostavlja Marisol i svoju posljednju želju – da njezin pepeo prospe po zemlji u kojoj se rodila.

Šezdesetak godina nakon bakina bijega iz Havane, Marisol pristiže u taj bajkovit grad i susreće se s kontrastom kubanske bezvremenske ljepote i njezinom opasnom političkom klimom. Kada se razotkrije još jedan dio obiteljske povijesti, a Marisol osjeti privlačnost spram čovjeka koji je i sâm prepun tajni, bit će potrebne smjernice iz bakine prošlosti da joj pomognu shvatiti što uistinu znači biti hrabar.

Zagreb će u rujnu ugostiti jednu od najuglednijih svjetskih fotografkinja Brigitte Lacombe. Izložba pod nazivom Cinema/Portraits bit će predstavljena u Francuskom paviljonu u periodu od 13. do 28. rujna.

Umjetnica će izložiti 40 fotografija velikog formata, rijetkih i intimnih trenutaka iz njezine dugogodišnje suradnje s utjecajnim filmskim autorima, otkrivajući pogled iznutra na kinematografiju.

Izložba fotografija, snimljenih u periodu od 1975. do 2017. godine, prezentira dio umjetničkog rada fotografkinje Brigitte Lacombe i nudi rijedak osobni pogled na suvremenu kinematografiju koju upravo mogu pogledati i svi posjetitelji 25. Sarajevo Film Festivala.

Brigitte Lacombe je počela raditi na filmovima 1975. godine kada je pozvana na set filma “Svi predsjednikovi ljudi” Alana J. Pakule, a ubrzo nakon toga i na filmski set “Bliski susreti treće vrste” Stevena Spielberga.

Cijenjena je zbog svoje bliske suradnje s redateljima (Martin Scorsese, Alejandro González Inárritu, Mike Nichols, Anthony Minghella, Quentin Tarantino, Bernardo Bertolucci, Lynne Ramsey, Wes Anderson, Spike Jonze i mnogi drugi), te zbog portretiranja glumaca tokom snimanja u njihovim ulogama i izvan njih (Meryl Streep, Leonardo DiCaprio, Robert De Niro, Tilda Swinton, Cate Blanchett, Isabelle Huppert, Joaquin Phoenix i drugi).

Posljednjih 25 godina surađuje s Martinom Scorseseom u svim njegovim produkcijama, najrecentnije na filmu “The Irishman” (Irac), čija će premijera biti održana na jesen 2019. godine.

Njezini radovi izloženi su u PHILLIPS Galeriji u New Yorku, Parizu i Londonu, šangajskom centru fotografije u Kini, u Sotheby’s Galeriji u Londonu i Qatar muzeju u Dohi.

Fotografije Brigitte Lacombe objavljuju i međunarodni mediji: Vanity Fair, Elle, GQ, New Yorker, Harper’s Bazaar, Conde Nast Traveler, The Wall Street Journal, New York Times, Financial Times, “M” Le Mondeu, Zeit i mnogi drugi, a fotografirala je i mnoge reklamne kampanje za Dior, Pradu, Rolex, Armani, Hermes i Lancome.

Uz dopuštenje: Priredba (sve fotografije)